Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    fotografija biznis

    Kakav je fotografija BIZNIS? Pitali smo poznatu srpsku fotografkinju (FOTO)

    Uprkos krizama širom sveta, činjenica je da će lepih povoda i posebnih prilika biti stalno, u različitim obimima i oblicima. Uvek će se dešavati događaji i proslave koje treba fotografisati, a venčanja, dodele diploma i rođendani su samo neki od tih događaja.

    Ponuda onih koji se bave ovom profesijom u Srbijii je velika, a koliko ćete platiti da svoje uspomene ovekovečite kroz fotografije zavisi od fotografa do fotografa, kvaliteta, ali i imena i prezimena osobe koja vas fotografiše.

    Kao i u svakoj profesiji, među fotografima postoje oni najbolji, „na glasu“. Upravo sa jednom od najboljih fotografa u Srbiji, sudeći po iskustvima mnogih, ali i međunarodnih velikih priznanja, imali smo priliku da razgovaramo.

    Zove se karakteristično, posao vodi zajedno sa suprugom i zajedno imaju internacionalnu karijeru. Katarina Sharon Vasić Macut i Danilo Vasić osnivači su kompanije „Danilo and Sharon„, a fotografijom se bave još od srednje škole.

    Kako ističe Katarina za BIZLife, preduzetnici su postali onog dana kada su odlučili da napuste fakultete.

    „Odlučili smo da sledimo svoje snove i da se maksimalno posvetimo fotografiji. Tada smo imali samo 19 godina. A osnivanje firme je bio samo logičan sled…“.

    Kako kažu, bave se fotografisanjem luksuznih venčanja na raznim evropskim destinacijama.  Ali, pored ovoga, konstantno eksperimentišu i sa modnim projektima, portretnom fotografijom, videom itd.

    Pitali smo Katarinu da li od fotografije može da se živi u Srbiji, kakvo je Srbija tržište kada je u pitanju ova industrija i koliko je teško uspeti u Srbiji.

    • Zašto ste počeli da se bavite fotografisanjem, odakle je potekla ljubav prema tom formatu?

    Fotografijom smo počeli da se bavimo još u toku srednje škole. Bilo nam je zanimljivo da u slobodno vreme rekreiramo modne editorijale u podrumu Danilove kuće, koji smo prisvojili kao svoj studio. To je prostor gde je sve počelo. Danilo je bio iza kamere, a ja ispred. Tako da nas je ljubav u doslovno spojila sa fotografijom…

    • Da li je logičan sled događaja bio da, zapravo, osnujete svoju firmu? Kako je počela vaša preduzetnička priča?

    Dan kada smo oboje odlučili da napustimo fakultete i skrenemo sa “sigurnog puta” je dan kada mi smatramo da smo postali preduzetnici. Odlučili smo da sledimo svoje snove i da se maksimalno posvetimo fotografiji. Tada smo imali samo 19 godina. A osnivanje firme je bio samo logičan sled…

    • Šta su bili najveći izazovi na tom putu?

    Najveći izazov nam je bio što nismo imali resurse da unajmljujemo ljude koji će nam pomoći da setup-ujemo sve što je potrebno za biznis koji izgleda ozbiljno. To je u isto vreme i najbolja stvar koja nam se desila. Odvojili smo vreme i naučili osnove grafičkog dizajna, veb dizajna, brendinga, marketinga, vođenja društvenih mreža… Primenili smo stečeno znanje i vremenom ga usavršavali. I danas sami radimo većinu tih stvari. 

    • Preduzetništvo često opisuju kao nešto „neizvesno i nesigurno“. Kako ste se vi suočili sa ovim narativom, što kada su u pitanju najbliži, što kada je u pitanju okolina? Da li smatrate da postoji „siguran put“, i da li možda, sada, iz ovog ugla, za vaš put možete da kažete da je „siguran“?

    Ako je siguran put ono što su nam roditelji govorili, onda ga sigurno nismo sledili. A mi zapravo i ne verujemo da “siguran put” zaista postoji… Nije bilo lako ubediti okolinu da imamo drugačiju viziju i da zaista verujemo da možemo da uspemo. Ali iskoristili smo taj inat kao dodatni vetar u leđa. Želeli smo svima da dokažemo suprotno. 

    • Kako ste se VI suočili sa činjenicom da krećete na „nesiguran put“ preduzetništva? Šta vas je ohrabrivalo da „gurate dalje“ vašu priču?

    Jedno drugome smo bili najveća podrška od samog početka. Mnogo je lakše kada dve osobe rade na jednom cilju. Ako jedno posustane ili počne da sumnja, tu je drugo da pogura. Tako smo u kriznim situacijama uvek uspevali da nastavimo dalje… 

    Moram da priznam da je u prethodnih deset godina bilo i momenata kada smo želeli da odustanemo, jer nije sve med i mleko kada imaš svoj mali biznis i zavisiš samo od njega.

    Ali upravo ta odluka da u teškim momentima nađeš smisao da nastaviš dalje je odskočna daska od neuspeha do uspeha.

    • Neretko možemo da čujemo da je u Srbiji veoma teško uspeti. Da li je zaista? Zašto tako misliš?

    Mi tvrdimo suprotno: u Srbiji je lako uspeti. Iako živimo u doba tehnologija i brzog prenosa informacija, kod nas sve nekako kasni… Tako da svako ko želi da pokrene nešto novo treba samo da pogleda šta se to dešava u svetu i taj model da preslika kod nas. Jer verovatno to dolazi već sledeće godine. Konkurencija je i dalja mala u mnogim oblastima, a često se desi i da ne postoji. Ako si u nečemu prvi, velika je verovatnoća da ćeš uspeti.

    Mi smo tako početkom 2013. godine videli da se nešto interesantno dešava u Americi kada je u pitanju fotografija venčanja. Fotografije su bile potpuno drugačije od onih kod nas. Odlučili smo da budemo među prvima koji će na ovim prostorima da ponude tako nešto, i ljudi su to ubrzo prepoznali. 

    • Ti i tvoj suprug ste fotografi koji su prepoznati na svetskom nivou. Poslednja u nizu stavka koja govori tome u prilog je vaše pojavljivanje u britanskom modnom časopisu Vogue. Kako je došlo do poslovnog širenja izvan granica Srbije?

    Vrlo brzo smo osetili da je Srbija postala malo tržište za naš posao. U isto vreme smo iskoristili moć društvenih mreža i redovno objavljivali fotografije na našoj Instagram stranici.

    Moram da kažem da smo i tu bili jedni od prvih fotografa koji su prepoznali ovu društvenu mrežu kao odličan kanal za dolazak do novih klijenata. Tada su još uvek svi bili fokusirani na Facebook. Mi smo ipak bili uporni i to se isplatilo… Instagram je postao naš glavni izvor putem kog smo dolazili do klijenata, tj. parova u inostranstvu. Na ovoj mreži ljudima nije bitno odakle si, sve se svodi na vizuelni doživljaj. 

    Zadovoljstvo klijenta je oduvek bio naš prioritet i dobra reč o našem radu je počela da se širi i van granica Srbije. Sada 80% posla obavljamo u inostranstvu.

    Verujem da svako treba pre svega da razmisli o tehničkim mogućnostima da svoju uslugu ili posao izveze, jer to nikada do sada nije bilo lakše.

    • Ti si fotograf, preduzetnica i majka. Kakav je položaj žena u preduzetništvu? Da li je teško biti trudnica, majka i preduzetnica u Srbiji? Zašto?

    Ja na ovo pitanje mogu da odgovorim samo iz svoje perspektive, a ona je malo specifična, jer se bavim poslom koji mi omogućava da sama organizujem svoje vreme. Takođe imam najveću moguću podršku supruga, koji sada dok sam trudna preuzima veći deo posla na sebe… Ja i dalje radim, u osmom mesecu trudnoće, ali radim samo zato što ja biram tako. Prija mi posao, a trudnoća mi je uredna i lako podnosim sve.

    Međutim vrlo sam svesna da bi priča bila sasvim drugačija da sam sama u svemu, da zavisim samo od svog rada, da imam trudnoću koja je rizična ili zahteva mirovanje…

    U tom smislu položaj trudnica i majki preduzetnica nikako nije lak. Žao mi je što naša država još uvek status preduzetnice ne uvažava kako bi zaista trebalo.

    • Šta su najveći izazovi sa kojima se u Srbiji suočavaju mame preduzetnice?

    Izazova ima zaista mnogo, ali staviću u fokus jedan problem koji treba što pre da se reši: da se položaj preduzetnica koje odluče da postanu majke izjednači sa položajem zaposlenih žena. 

    • Kako ocenjuješ srpsko tržište kada je pitanju industrija fotografije? Negde je, kod nas, čini se, aktuelan narativ da je fotografija dobro plaćen posao, a da vam nije potrebno veliko ulaganje, već je dovoljno imati fotoaparat. Šta ti misliš o tome?

    Danas je lakše nego ikada doći do prvog fotografskog posla. Zaista je dovoljno da kupiš fotoaparat, naučiš da primeniš filtere na fotografiju i da nekome to prodaš. Objaviš nekoliko fotografija na Instagramu, upakuješ sve to da izgleda interesantno i uspeo si. Ili bar tako misliš…

    Pitanje je zapravo koliko dugo će takav model da traje. 

    Imati veštinu pravljenja fotografija i vođenje uspešnog fotografskog biznisa su dve različite stvari. Da bi došao do toga da budeš konstantno dobro plaćen u ovom poslu, neophodno je da savladaš i jedno i drugo i održavaš konzistenciju.

    • Vaš posao je u današnje vreme čini se previše komercijalizovan I gde god da se okrenemo, svi bi hteli da budu poznati fotografi I da od toga zarađuju mnogo. Da li smatraš da je srpsko tržište, kada je ova industrija u pitanju, prezasićeno? Šta novi na tržištu treba da ponude kako bi se “progurali” do vrha?

    Sećam se kada smo tek počlnjali da se bavimo fotografijom da sam negde pročitala kako većina biznisa propadne u prvih pet godina. Procenat je bio toliko velik da mi je zastala knedla u grlu. Dalje je u tom tekstu pisalo da samo 20% opstane posle deset godina. Mi sledeće godine ulazimo u tih 20%.

    Iz iskustva mogu da kažem da smo i mi imali osećaj kada smo počinjali da je tržište prezasićeno, da nema više mesta za nekog novog. Ipak smo odlučili da se sledimo svoje snove. Tokom svih ovih godina, stalno su se pojavljivali novi fotografi. Neki su i dalje tu, ali većina je odustala… Tako da se tržište samo reguliše, a istrajnost se uvek isplati.

    Kliše je, ali mislim da se ne može previše puta ponoviti – vođenje sopstvenog biznisa nije sprint, nego maraton.  

    • Da li od fotografisanja može da se živi u Srbiji? Na ovo pitanje bih volela da mi odgovoriš iz ugla nekog ko je i sam počinjao sa fotografisanjem kao jako mlad, i pretpostavljam, od jednog fotoaparata.

    Društvene mreže možeš da mrziš ili voliš, ali jedno je sigurno – zahvaljujući njima svi su počeli više da veruju da je moguće živeti od poslova za koje smo ranije mislili da su samo hobiji, samo igranje. Ja volim da svoj uticaj na mrežama koristim upravo kako bih mladima u Srbiji pokazala da je zaista moguće jako lepo živeti od posla koji voliš. Dosta su nam govorili da je to nemoguće. 

    Međutim, ne može da se živi od toga što se samo baviš nekim poslom, živi se od toga kakav je tvoj odnos prema tvom poslu. Novac ne donosi fotografisanje, novac donosi istrajnost, upornost, unapređivanje poslovanja i konstantno učenje…

    • Iako ste uglavnom poznati kao wedding fotografi, bavite se i komercijalnom fotografijom. Šta vam je srcu draže, i zašto?

    Wedding fotografija nam je uvek na prvom mestu. Tu imamo potpunu kreativnu slobodu da se izrazimo kako želimo, a u isto vreme nam omogućava da putujemo i upoznajemo predive i uspešne ljude… S druge strane, komercijalna fotografija nas je naučila mnogo o radu sa korporativnim klijentima i balansiranju između kreativne vizije i zahteva klijenata. Volimo da radimo na tom balansu

    • Koji su vaši planovi za budućnost?

    Ova godina nam za sada donosi još jednog člana porodice, mnogo putovanja i poslova o kojima smo do nedavno sanjali. Planiramo da obajvimo naš prvi online masterclass, da proširimo tim, da osvojimo neka nova tržišta, i da, pre svega, uživamo u tom procesu…

    Izvor: BIZLife/Jelena Jevtić

    Foto: Privatna arhiva

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE