Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    jelena arunović

    „Trenerski posao je moj biznis“: Jelena Arunović, trener najbolje srpske strelkinje, za BIZLife

    Jelena Arunović za BIZlife

    Reprezentativci Srbije u streljaštvu prethodnih dana ostvarili su neverovatan uspeh s obzirom na to da su osvojili osam medalja na Evropskom prvenstvu vazdušnim oružjem u Talinu.

    Srpski strelac Damir Mikec osvojio je tri medalje, a srebrno priznanje odneo je ženski trio u disciplini vazdušni pištolj u sastavu Zorana Arunović, Brankica Zarić i Jovana Todorović.

    U februarskom izdanju BIZLife magazina imali smo čast da razgovaramo sa Jelenom Auronović, sestrom i trenerom Zorane Arunović.

    „Trofejni tandem srpskog streljaštva u 2022. godini stigao je do 13 odličja, od čega čak šest zlatnih. Uz sve to, Zorana je ujedno i prva srpska sportistkinja koja je obezbedila normu za Olimpijske igre u Parizu 2024. Na poslednjem takmičenju u ovoj sezoni, završnom Svetskom kupu u Egiptu, Zorana Arunović okitila se srebrom“, pisali smo tada, a sada ovom skoru možemo dodati i neke nove brojke.

    Kako izgleda biti uspešan trener svojoj rođenoj sestri u streljaštvu, sportu koji zahteva fokus i preciznost, razgovaramo sa Jelenom Arunović.

    jelena arunović

    Jelena Arunovic

    • Vi ste dugogodišnji trener svojoj sestri u jednom od sportova za koji je potrebno najviše fokusa. Kako se razvija fokus u sportu?

    ‒ Pre svega, veoma mi je drago što ste iskoristili tu reč – „razvijanje”. Napominjem to jer mladi sportisti lako odustaju, baš zato što misle da su oni koji su najbolji rođeni sa nekom karakteristikom i da je nisu razvijali kroz sve faze svoje karijere.

    Fokus, kao i sve ostalo što utiče na krajnji rezultat, nešto je na čemu radimo kroz ceo proces stvaranja šampiona. Nekada je to visoko na listi prioriteta, a nekada nije, u zavisnosti od perioda sezone, kao i od uzrasta sportiste sa kojim radimo. Svaki stručnjak ima svoje metode i, ako želi napredak, traži uporište u nauci. Gubiti vreme na otkrivanje nečega što je već poznato i obrađeno u literaturi baš je, kako sam rekla, gubljenje vremena. Stalno usavršavanje je ključ i iz njega proizilaze razne metode kojima utičemo na poboljšanje fokusa sportiste.

    Međutim, posmatrati fokus kao ključnu stvar za uspeh na nekom takmičenju nije nešto sa čim bih se složila, jer je potrebno podići kvalitet sportiste da bi taj fokus imao smisla, tj. da bi on imao šta da pokaže kada „uđe u fokus”. Sam fokus, bez adekvatnog nivoa pripremljenosti ili bez jasno definisanih takmičarskih ciljeva – ne znači puno.

    jelena arunović

    Jelena i Zorana Arunovic

    • Pošto smo mi biznis i „lajfstajl” medij, moraćemo malo da iskočimo iz sporta, stoga pitanje za vas, kao trenera i lidera: Kako se razvija fokus u liderstvu?

    Trener jeste lider. Ta relacija je očigledna. Trener stoji iza svog rada i rezultata svojih sportista, ali na isti način stoji ispred sportista i vodi ih kroz Scile i Haribde, kojima obiluju sportske karijere. Verujte mi, u najtežim momentima sportisti gledaju u trenera i traže autentičnu podršku.

    Biti lider ne podrazumeva verovati u najlepšu sliku sportiste koju imamo. Mislim da je pravi lider svestan dobrih i manje dobrih strana svojih sportista i potpuno svestan značaja svoje uloge i odgovornosti koju ona podrazumeva. Sport je dinamičan sistem, stalno se javljaju novi izazovi, minuli uspesi brzo ostaju u prošlosti. Nema puno vremena za slavlje, a ni za tugovanje, jer uskoro stiže nova prilika da se pokažemo i dokažemo. Ko tako shvati svoj posao i prihvati prolaznost svega što je dobro, kao i svega što je loše, može da se okrene onome što je, po mom mišljenju, suština, a to je uspostavljanje kontrole nad procesom razvoja sportista.

    • Kako razviti talenat kod nekoga a ne upropastiti ga?

    ‒ Prvo moramo da budemo obazrivi s etiketom „talenat”. Da li sa sigurnošću možemo da tvrdimo za nekoga da je talenat pre nego što ne zaokružimo sa njim jednu godinu rada? Nažalost, prisustvovala sam mučnim momentima tokom kojih se ispostavljalo da talenti i nisu baš toliko talentovani koliko se tvrdilo i da svi planovi o velikoj karijeri nisu baš tako realni. Gledala sam druge i iz toga učila da budem obazriva pri davanju bilo kakve procene i da uvek imam na umu da moja reč ima težinu. Neizmerno sam ponosna na to što nisam davala lažne nade i što nisam podgrevala lažni optimizam.

    Ako precenimo sportistu, pa ga oplemenimo neutemeljenim optimizmom, pri prvom sudaru sa realnošću postaviće se pitanje krivice: da li je trener nekompetentan ili je sportista neadekvatan? Kako niko ne voli o sebi da misli loše, krivac će uvek biti druga strana. To je momenat u kom trener gubi kredibilitet, a sportista gubi poverenje u značajnu figuru.

    Zbog toga je važno prepoznati talenat razvijati korak po korak i poštovati sve postulate razvoja sportiste. Nikako ne smemo zaboraviti činjenicu da je uspeh, kao i neuspeh, podeljen napola između nas i sportiste. Obe strane su i zaslužne i krive i samo kao ravnopravni partneri mogu da se razvijaju. Nekada uloga trenera više dolazi do izražaja, pogotovo u periodima van takmičenja. A na takmičenju je uloga sportiste u prvom planu, iako se zna da sportista bez prisustva trenera često ne uspeva da postigne adekvatne rezultate.

    jelena arunović

    Jelena Arunovic

    • Da li možete da uočite vezu između sporta i biznisa? U čemu se ona ogleda?

    ‒ Veza je očigledna. U sportu stremimo vrhunskim dostignućima i tražimo najefikasniji metod rada koji će nam pružiti dugoročnu stabilnost, svesni da je svaka promena rizik, ali i oslonjeni na saradnike i prethodno iskustvo, uz puno uvažavanje nauke.

    Daću sebi slobodu da se ovako izrazim: trenerski posao je moj biznis.

    Konstantna trka sa konkurencijom, traženje slabih i jakih tačaka, poboljšavanje okolnosti rada, procena rizika, ulaganje u razvoj, štednja resursa itd. Dešava mi se da ne spavam od brige ili od uzbuđenja, raduje me svaka inovacija na polju trenažne tehnologije, uspostavljam saradnju sa ekspertima iz drugih oblasti sporta, imam svog savetnika, težim da ništa ne prepuštam slučaju.

    • Koje su sličnosti između trenera i menadžera?

    ‒ Kada sam postala trener, imala sam želju da se bavim isključivo radom sa sportistima. Sve ostalo mi je bilo veoma naporno i potpuno van moje zone komfora. Radovala sam se treninzima, jer sam tada bila na svom terenu. Štoperica oko vrata i vođenje treninga – tako sam zamišljala idealan posao.

    Međutim, ubrzo sam shvatila, na teži način, da je trener ujedno i menadžer i da je to neraskidivo jedinstvo. Od mene se očekuje da organizujem rad u klubu, napravim kalendare nastupa za svakog sportistu, obračunam troškove za godinu dana, obavim razgovore sa saradnicima, koordinišem njihov rad, analiziram trendove i to inkorporiram u rad sa sportistima, tražim alternativne vidove finansiranja, obraćam se institucijama itd.

    streljaštvo

    Zorana i Jelena Arunović

    • Koliko je izazovan podvig nalaženje sredstava i sponzora u sportu poput streljaštva?

    ‒ Streljaštvo odlikuju tačnost i preciznost. Ako znate to, lako ćete mapirati ko su oni kojima je potrebno da se obratite i koji mogu svoj brend da vežu uz vrhunske strelce. Globalno gledano, postoji grupa strelaca koja je uspela da se adekvatno pozicionira i da valorizuje svoj uspeh kroz sponzorske ugovore. Ali to nije tako uobičajeno. Nisam dublje zalazila u razloge zbog kojih je to tako, ali sam svesna činjenice da se bavim sportom koji je medijski ispraćen isključivo kada su Olimpijske igre.

    • Koje su prednosti toga što trenirate rođenu sestru?

    ‒ Poslednjih nekoliko godina postajem svesna jedne stvari koju nisam do sada primećivala, a to je lojalnost. Zoraninu odlučnost da se prepusti meni kao treneru nisam baš puno cenila; jednostavno, to je bilo tako normalno i očekivano. Ipak, sa ove distance, kada sam svedočila nekim krajnje neočekivanim pregrupisavanjima i raskidanjima uspešnih dugogodišnjih saradnji, mogu samo da budem zahvalna na prilici koju imam.

    • Kakve sportske planove imate za budućnost?

    ‒ Prethodna godina je bila sjajna. Uporedo sa sportskim dostignućima koje je Zorana ostvarila pod mojim vođstvom, zabeležila sam i neke svoje individualne trijumfe. Pre svih, to je dobijanje prestižne PRO licence Svetske streljačke federacije, što je najviši nivo priznanja u mom sportu. U Srbiji, pored moje, postoji samo još jedna. Zatim, tu je predavanje trenerima koje sam održala u Bordou, na poziv Francuske streljačke federacije, čime sam postala jedini stranac koji je bio angažovan na realizaciji nacionalnog projekta usavršavanja trenera domaćina narednih Letnjih olimpijskih igara. Sa prijateljima i saradnicima realizovala sam zajedničke letnje pripreme, akciju čisto obrazovnog karaktera koja je poslužila kao proba za ono što dolazi, a to je Omladinski kamp „Bobana Momčilović Veličković”.

    Započela sam saradnju sa fondacijom iz Indije koja podržava razvoj najboljih sportista te zemlje i mentor sam njihovoj elitnoj sportistkinji olimpijki.

    Deo sam Stručnog saveta za sport Republike Srbije, što smatram najvećim priznanjem minulog rada u oblasti sporta i vidim kao nagoveštaj u kom smeru bi moja karijera mogla da se kreće.

    Sve što sam navela ima svoje mesto u budućim planovima. Pre svega, to je rad sa Zoranom i to je moj prvi prioritet. Sebe vidim i u narednom periodu uz nju, sve dok bude bilo rezultata kojima smo obe zadovoljne.

    Izvor: BIZLife Magazin

    Foto: BIZLife Magazin

    What's your reaction?

    Komentari

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE