
INTERVJU: Da li smo spremni za ekonomiju deljenja?
Piše: Ivana Lakić
Ekonomija deljenja sve više uzima maha, a kao koncept ima i mnogo dublje značenje sa kojim se detaljnije upoznala moja sagovornica Jelena Bulatović, izvršni direktor Srpske asocijacije menadžera, koja je na poziv nemačkog ambasadora u Srbiji učestvovala u studijskoj poseti ovoj zemlji.
„Sam koncept „sharing economy“, odnosno ekonomije deljenja ima različita značenja u zavisnosti od toga sa kim razgovarate. Uglavnom se odnosi na razmenu dobara i usluga između „peer-to-peer“, direktno između korisnika, u procesu kojim ne upravlja niko, nijedna kompanija“, počinje priču Bulatovićeva koja se tokom svog putovanja upoznala a nemačkim iskustvima u ovoj oblasti, ali je i od kolega iz dvanaest različitih zemalja, od afričkih, azijskih, Izraela, Rusije, Kanade do Danske, čula više o tome kako ovaj koncept funkconiše na njihovim tržištima. „Kako se sam proces ekonomije deljenja širio, u njega su se uključivale i kompanije, a najpoznatiji primeri za to su svakako AirBnb i Uber.“ Kako objašnjava, ekonomija deljenja uvek podrazumeva IT baziranu platformu, jer ta digitalna komponenta upravo stvara mogućnost da neko ko se međusobno ne poznaje stupi u kontakt i razmeni dobra i usluge.
„Društvo u Nemačkoj je veoma osvešćeno u ekološkom smislu, što je još jedna nova komponenta ekonomije deljenja. Razmišljaju o budućnosti, šta ostavljamo novim generacijama.“ Berlin i Minhen su u okviru svojih strategija razvoja posvetili dosta pažnje ovom konceptu.„Svetske metropole danas se suočavaju sa problemima zagađenja, zagušenja saobraćaja, nedostatka parkinga, a ekonomija deljenja čini se da ima rešenje za ove stvari. Kako sve najbolje funkcioniše možemo najbolje videti na primeru simbioze autoindustrije, ekonomije deljenja i novih trendova. Recimo ukoliko idete autom na posao, i sami pravite tu gužvu u saobraćaju, a zatim vaš auto stoji negde parkiran osam sati, neiskorišćen. Sa druge strane, istraživanja pokazuju da nove generacije sve manje žele da poseduju stvari i žele da se od „vlasnika“ pomere ka ulozi „korisnika”.
Zanimljivo je kako su ukrštajući informacije i prateći trendove u svetu, pojedine velike kompanije iz autoindustrije došle do novih modela poslovanja. S obzirom da generalno opada kupovina automobila, posebno onih koji nisu za duža putovanja, neke kompanije su rešile da u potpunosti promene svoj pristup i ponude tržištu ono što želi“, objašnjava Jelena. Primer su veliki nemački proizvođači automobila Mercedes, pa i BMW čiju kompaniju, Drive Now, je moja sagovornica imala priliku da poseti. „DriveNow ima flotu električnih automobila, znači rešava se pitanje zagađenja, koje možete da iznajmite po potrebi, a sve funkcioniše vrlo jednostavno. Postoji aplikacija gde kada se registrujete odredite na koliko dugo vam treba automobil, rezervišete ga, a aplikacija vas obavesti o najbližem vozilu koje je uglavnom u krugu od nekih pedesetak do sto metara od vas.“ Sve to prati i jedna velika razvijenost infrastrukture električnih pumpi gde ova vozila mogu da se napajaju. Kako prilazite vozilu prislanjate identifikacionu karticu i automobile vas prepoznaje. Vozilo ostavite gde želite, na propisano parkiranom mestu i to vozilo dalje može neko drugi da koristi, objašnjava svoje iskustvo moja sagovornica. Sličnih primera ima i kod nas. U regionu je prisutan BlaBla Car koji predstavlja platformu za delje deljenje usluge vožnje. „Tako recimo možete da kažete da za tri dana putujete negde, koliko slobodnih mesta imate i koliko ono košta, pa se ljudi prijavljuju.“
Prema rečima izvršne direktorke Srpske asocijacije menadžera ovakav jedan pristup pruža dosta benefita i za širu ekonomiju. U Minhenu su posetili jednu kooperativu organizovanu sa ciljem iznajmljivanja stanova, ali gde su videli i primer deljenja energije. „Na krovovima postoje zelene oaze i postavljeni su solarni paneli. Sami koriste struju koju proizvode, a viškove iz svojih baza onda ubacuju u energetski sistem, na komercijalnoj osnovi naravno“,kaže Jelena i navodi da ovakav jedan sistem zahteva veliki zaokret – od izmene zakona, prevashodno u našem slučaju, definisanja ko može da proizvodi energiju i da je plasira u sistem, ali su uštede neverovatne. „Upravo svest o uštedama pokreće jedan sasvim drugačiji stil života. Stanovnici ovih zgrada tako ređe koriste liftove, što s druge strane predstavlja i određenu fizičku aktivnost koja ima benefite po njihovo zdravlje. U pitanju je potpuna promena načina razmišljanja i mislim da je to prvi korak u prihvatanju ekonomije deljenja“, kaže Jelena i ističe da mi kao region volimo da posedujemo stvari, kao i da je slična situacija i u istočnoj Evropi.
„Taj momenat mora da se promeni u svesti ljudi.“
Postoje mišljenja da sve treba da bude samo između samih korisnika, pa ukoliko se u process ekonomije deljenja uključi neka kompanija i počne da ostvaruje profit, to više ne podpada pod „sharing economy“. „Ali upravo ta kompanija je napravila recimo neophodnu platformu i omogućila proizvode za korišćenje. Ne treba smetnuti s uma da ipak postoji reč ’ekonomija’ u ekonomiji deljenja. Nije uvek sve lako naravno. Uber je recimo zabranjen u Nemačkoj. Bune se tradicionalne industrije, pa u zavisnosti i od njihove snage u nekim zemljama ne funkcionišu ove nove kom panije. Ipak, videli smo primere kako i same tradicionalne kompanije mogu da se prilagode ovom trendu“, ističe Jelena. U pitanju je fenomen koji menja klasičnu ekonomiju. Dovoljan je primer takozvanog ’the power of zero’, odnosno kompanija koje nisu vlasnici proizvoda koje su predmet njihovog poslovanja, kao što je AirBnB ili Uber, a koji su postali vodeći u industriji. „U čitavom tom konceptu desila se promena svesti ljudi, ali i država mora da podrži jedan ovakav mindset društva da bi postojao sistem koji funkcioniše.“
Na pitanje da li je Srbija spremna za ekonomiju deljenja, Jelena ističe da nas čeka mnogo posla, ali smatra da je moguće da sa mladim ljudima krene i ovakva promena. „Za sve je neophodno jako puno investicija, promene biznis modela. Za ekonomiju deljenja karakteristično je i što se ne oslanja na podstrek države, poručuju samo da ih ostave na miru. Ne traže ustupke, ni ne žele da se država meša u te odnose.“
Kod nas prvenstveno treba razmisliti na koji način promeniti mentalitet ljudi. „Da li moramo da sve posedujemo ili nešto možemo samo da koristimo? U svetu se koncept ekonomije deljenja širi, od deljenja automobila, preko stanova, do alata, bele tehnike ,bicikala, knjiga – treba da krenemo da mislimo o tome“, ističe Jelena. U želji da ovaj koncept približi i ljudima na našim prostorima, Srpska asocijacija menadžera, koja ove godine slavi inače deset godina od osnivanja i broji gotovo 400 članova, organizvaće i predavanja ne temu ekonomije deljenja. „Planiramo da dovedemo i goste iz iostranstva koji na najbolji način mogu da predstave ekonomiju deljenja sa fenomenološkog aspekta, kako bi i naša privreda krenula u tom pravcu.“
Pored ekonomskih posledica koncepta koji je počeo da menja svet, a koji se ogleda u mogućnosti dodatne zarade za pojedince, ali i stvaranje potpuno novih biznis modela, u srži ekonomije deljenja leži mnogo dublji smisao – da se zapitamo šta možemo da učinimo za generacije koje dolaze, jer više ne možemo da živimo samo u ovom trenutku. „Moramo da mislimo o čuvanju životne sredine, očuvanju društva za nove generacije. Da li treba da idemo u pravcu prenatrpanih parkinga, zagušenog saobraćaja, zagađene životne sredine ili baš obrnuto – manje automobila i manje problema sa parkiranjem, više svežeg vazduha, bolji javni prevoz koji svi koriste, više bicikala, više električnih automobila. Dug put je pred nama, ali moramo da dopustimo sebi da se usudimo da nešto provokativno uradimo i da podstaknemo ljude da razmišljaju da učine nešto, da dele svoje znanje svoje i vreme, i da ih podsetimo da je najvažnije da ne možeš da brineš samo o sebi“, zaključuje moja sagovornica.
Izvor: BIZLife magazin
Foto: Marko Rupena
Piše: Ivana Lakić