HRANA ZA DUŠU: „Hrabrost je dati ljubav, priznati je i odživjeti“
Sevdah je stanje u kome ogolimo dušu, otkrijemo sve svoje emocije, ma kako tužne i bolne bile, nađemo lijek u tim čudesnim riječima i to nas osnaži i podigne.
Beogradski koncert Boža Vreća je prošao, a zbog njegovih reči upućenim publici: „Hvala vam za istinu”, naš susret tu nije mogao da se završi. Morala sam da saznam zašto meni, tj. publici na njegovom koncertu, zahvaljuje čovek kojem i sama neretko zahvalim. U sebi i za sebe, doduše.
Premda deluje bezazleno, pitanje zahvalnosti nešto je o čemu treba razmišljati, što treba selektivno pružati, ali i selektivno primati. „Hvala” je namenjeno onima od kojih smo nešto naučili ili koji su nam dozvolili da ih nešto naučimo, a sarajevski vesnik ljubavi kroz sevdalinke Božo Vrećo ima štošta da nauči ljude, posebno na našem prostoru, sa kog je, ironično, i sam potekao. Ljubav, poštovanje, smirenost, raznolikost, kreativnost, doslednost. Moglo bi se reći, skoro pa biblijske lekcije.
Ali na čemu on to nama zahvaljuje? O toj i drugim temama razgovarali smo sa Božom Vrećom.
- Na koncertu u MTS dvorani u Beogradu, održanom 2. novembra, svojoj publici ste zahvalili na istini. Šta ste pod tim mislili?
Istina čovjeka dovede do iskrene ljubavi, požrtvovanja, izbrusi dušu do takve čistine da od običnog kamena stvori dijamant. Istina je nepresušno vrelo davanja, emotivnosti, predanosti, zahvalnosti, u istini prihvatanja samog sebe leži tajna spoznaje svijeta i vaše uloge u njemu, o toj istini govorim za sve koji dođu po zrno nje na mom koncertu.
- Šta najviše volite na koncertima u Beogradu?
Ljubav u sebi, u nama, to kako me Beograd grli i ne pušta, kako me čuva i nosi uz Dunav, uz Kalemegdan, pronese me tom iskonskom zemljom predaka i inspiriše me, nadahnjuje svaki put sve više i snažnije, preda mi se kao otvoren dlan u koji spustim svoje srce, zato svaki put i jeste čaroban trenutak (o)davanja ljubavi u nama i među nama.
- Vi ste jedan od retkih izvođača zbog kojih opstaje sevdah. Šta je to u sevdahu čega nema u drugim muzičkim pravcima?
Sevdah je stanje u kome ogolimo dušu, otkrijemo sve svoje emocije, ma kako tužne i bolne bile, nađemo lijek u tim čudesnim riječima i to nas osnaži i podigne, čak učini da svako od nas dobije krila i poleti daleko iznad svega što nas porobljava i kalupi, krila slobode i predanosti ljubavi koju poznajemo, želimo i za kojom žudimo.
U sevdahu je tragedija čovjekovog nadanja i žrtve, tajni i neizrecive boli, koja se prećutkuje sve dok ne postane kamen, a onda taj kamen ispusti glas iz grudi i pusti suzu i svaka ta riječ koja se otme biva novi život. U sevdahu je besmrtna pjesma.
- Prvi put sam bila na vašem koncertu, iako sam veliki ljubitelj onoga što radite i govorite. Interakcija koju imate sa publikom je nešto što se ne viđa često. Kako vidite svoju publiku?
Kao svjetlost koja je neugasiva, živi plamen ljubavi koja nije ovozemaljska, taj božji plamen u nama silno osjetim i njemu sve dugujem. Zahvalnost prema takvoj sili davanja i bivanja ljubavi božji je dar i u njoj pronalazim smisao i nadahnuće, koje ne gasne jer ga u srcima nosimo.
- Na koncertu smo čuli i dve nove numere – „Jovan” i „Čemerika”. Šta vas inspiriše na stvaranje?
Priroda, Bog, ljudi, dobrota, ptice, šapati, stari spisi, stari predmeti, snovi, sudbine, tragedije, nesretne ljubavi, svici u ljetnjoj noći, ruke moje majke, zagrljaji i pojanja i čitanja, čitanja, čitanja. Moram stalno znati nešto novo i isplakati svaki novi stih, jer tek tada će biti lijek onog ko ga čuje i prepozna se u njemu.
- Kako izgledaju trenuci u kojima dobijete inspiraciju da stvarate?
Svakodnevni su, žive se, i dok letim, i dok spavam, i dok vježbam, i dok koračam, zapisujem, propjevavam, bilježim i komponujem, osluškujem sebe i svoj unutrašnji mir i nemir, slušam vjetar u krošnjama i u mojoj kosi, pucketanje vatre i hod srna u magličastom jutru, u meni je pjesma, ali ja je moram doživjeti i preživjeti, ona je božanski dar mojoj skrušenosti i zahvalnosti Svemogućem, jer sve dok pokoru imam, svaki moj stih biće amulet ljubavi i zaštita onima kojima je potrebna.
- Na koncertu se vrlo jasno mogla osetiti povezanost između vas i ostalih članova benda. Šta je najvažnije što je neophodno jednom timu da tako lepo i uspešno funkcioniše?
Da ih volim i biram srcem, da me vole i osjećaju svakim taktom, svakom riječju i u svakom pogledu koji razmijenimo. Oni su dio mene jer sam ih birao najprije po dobroti bića, pa tek onda po virtuoznosti umijeća muziciranja.
- Ljudi vas često nazivaju hrabrim, zbog izbora muzike, načina razmišljanja, odeće itd. Šta za vas znači hrabrost?
Biti nepokolebljiv u postojanju, prihvatanju sebe i bivanju sebe, iz te istine proniče i umjetnost i ljubav davanja, a u tome je onda i smisao postojanja. Hrabrost je dati ljubav, priznati je i odživjeti, pa onda nekako mogu reći da, ako ne bih imao imena, onda bi me čovjek Ljubav mogla opisati, jer se tako osjećam i prema onima koji bi prema meni ispružili ruke da me dotaknu i zagrle i, isto tako, i prema onima koji bi zamahnuli kamen i htjeli me pogoditi njime. Vaše je samo ono što date, a ja vam dajem ljubav i na vama je da li ćete joj otvoriti srce.
- Šta vas fascinira ovih dana?
Kako sam pasionirani poznavalac leptira od ranog djetinjstva, ovih dana me fascinira jedna posebna metamorfoza leptira koji se zove Greta Oto, čija preobrazba u kukuljicu postaje nalik malenim srebrnim ogledalcima oblika suze, a onda iz te čaure u svijet poleti leptir prozirnih krila. Fascinantno, zar ne?
- Šta ćete raditi u narednih šest meseci?
Putovati, pisati, voljeti i biti voljen.
Izvor: BIZLife Magazin