Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Gde sedi vaš compliance officer?

    Piše: Una German, rukovodilac Sektora za upravljanje rizicima u kompaniji Deloitte

    Iako je stalna potreba kompanija da smanjuju troškove kako bi povećale profit donekle razumljiva, praksa pokazuje da smanjenje troškova slabijim ulaganjem u usklađenost poslovanja može koštati mnogo više nego tim od 20 compliance stručnjaka zaposlenih u kompaniji do penzije. Ili, prosto rečeno – „ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji“. I to mnogo skuplje.

    Podrška srpskim podružnicama

    Iz dosadašnje poslovne prakse, primećuje se trend slabe podrške matičnih kompanija koja se tiče usklađenosti poslovanja sa svojim srpskim podružnicama. Takođe je primetno odsustvo adekvatne i pravovremene obuke zaposlenih u Srbiji, nakon akvizicija od strane međunarodnih firmi koje su obavezne da se pridržavaju ovih zakona.

    Slabo ili gotovo nikakvo poznavanje osnovnih zahteva ovih, veoma rigoroznih zakona od strane zaposlenih na ključnim funkcijama u srpskim kompanijama (finansije, kontrola, nabavka), manjak podrške u vidu regionalnih compliance officer-a, šturi on-line treninzi u zemlji u kojoj je indeks percepcije korupcije 77 (na osnovu poslednjeg istraživanja koje je sproveo Transparency International) i lokalni menadžment koji ima tradicionalni otpor prema troškovima vezanim za usklađenost poslovanja, pali signalnu lampicu kod svakog edukovanog, objektivnog posmatrača. Ili bi barem trebalo.

    Nagrade stranim uzbunjivačima

    Za razliku od Srbije u kojoj je institucija uzbunjivača uvedena nedavno, a koristi se nerado, u Sjedinjenim Američkim Državama, recimo, postoji zaseban podzakonski akt koji garantuje nagrade uzbunjivačima, odnosno onim licima koji prijave ilegalne radnje u svojim kompanijama, ili američkoj Komisiji za hartije od vrednosti, ili Ministarstvu pravde SAD. Nagrade idu i do 10-30% ukupne kazne koja se naplati od kompanije u slučaju da se ispostavi da su navodi uzbunjivača tačni, a naplaćena kazna iznosi preko 1.000.000 USD.

    Ovaj podzakonski akt podjednako važi za građane SAD i drugih država. Na osnovu javno dostupnih podataka, najveća nagrada koja je isplaćena državljaninu strane zemlje je 4,1 milion USD. Ilustracije radi, američka Komisija za hartije od vrednosti je u periodu između 2011. i 2017. godine primila 114 prijava stranih državljana. Veoma mali broj prijava je stigao iz Srbije, mahom zbog ograničenog poznavanja ove tematike u srpskom poslovnom okruženju, ali se očekuje da se broj prijava sa naših prostora poveća između ostalog i zbog uvođenja domaćeg Zakona o zaštiti uzbunjivača i obavezi međunarodnih kompanija da obezbede mehanizme za anonimnu prijavu sumnjivih poslovnih praksi u svojim kompanijama.

    Lična odgovornost i Jejtsov memorandum

    Premda je laicima teško da razumeju pojam prekogranične nadležnosti, stav pre svega američkih vlasti se promenio i prema rukovodiocima kompanija.

    Godine 2015, zamenik tužioca Sali Jejts istakla je značaj individualne odgovornosti u postupcima Ministarstva pravde u dopisu koji je kasnije postao poznat kao „Jejtsov memorandum“.

    Memorandum zabranjuje zaključivanje bilo koje vrste sporazuma sa Ministarstvom, koji bi zaštitili osobe uključene u koruptivne radnje. Posledično, kompanije imaju obavezu da dokažu svoju posvećenost etičkom poslovanju tako što će pružiti američkim vlastima podatke o pojedincima koji su bili uključeni u ilegalne radnje.

    Iako dalje krivično gonjenje zavisi od nivoa međunarodne saradnje između tužilaštava, sigurno je da će svaka kompanija u najmanju ruku otpustiti zaposlene za koje se utvrdi da su učestvovali u ilegalnim radnjama.

    Dakle, iako je možda logično misliti da  američki, britanski ili francuski zakoni ne mogu sprovesti pune zakonske mere nad državljanima drugih zemalja, u zabludi su oni koji misle da će pojedinci koji su uključeni u protivzakonite radnje na svojim tržištima moći da se „izvuku“.

    Etičko poslovanje kao ključ „clean business“-a

    Jedan od zajedničkih zahteva svih zakona navedenih u ovom članku je posvećenost menadžmenta etičkom poslovanju kroz rigorozni sistem internih kontrola, politika, periodičnih provera poslovanja i drugih mera koje praktično podržavaju reklamiranu posvećenost clean business-u.

    Kompanije koje godišnje ostvaruju profit u milionima dolara teško će moći da ubede objektivnog posmatrača, a kamoli američkog, francuskog ili britanskog tužioca, da su dale sve od sebe da obezbede kontrolisano poslovno okruženje i poštovanje načela etičkog poslovanja ukoliko su compliance funkciju ostavili na regionalnom nivou, a zaposlene na tržištima koja važe za visoko rizične prepustili da se snalaze uz podršku opisanu gore.

    Na FCPA blogu, vodećem on-line izvoru informacija o američkim i globalnim inicijativama i gonjenju kompanija na osnovu prekograničnih zakona o korupciji, nedavno je objavljen članak koji postavlja sledeća pitanja: „Gde sedi vaš rukovodilac za usaglašenost poslovanja?“ kao i „Da li raspored sedenja može predvideti budućnost kompanije?“

    Većina eksperata iz polja usklađenosti poslovanja koji su kroz svoj profesionalni angažman upoznati sa međunarodnim istragama vezanim za korupciju bi na poslednje pitanje odgovorili kategoričnim „da“.

    Sa druge strane, imajući u vidu dostupnost eksperata za pitanja prekograničnih zakona na domaćem tržištu, ostaje pitanje koje su prepreke da se angažuju eksterni eksperti ukoliko rukovodstvo ne vidi potrebu za otvaranjem novog radnog mesta i kako bi ova poslovna politika bila pravdana u slučaju da neko „zakuca na vrata“ na osnovu prijave kivnog radnika pred otkaz, zaposlenog motivisanog novčanom nagradom, konkurenta ili iskreno pravdoljubivog radnika.

    Koliko košta korupcija?

    Pet najvećih kazni koje su plaćene samo američkim vlastima za kršenje FCPA zakona (zakona o podmićivanju javnih službenika):

    1. Telia Company (Švedska): 965 miliona USD 2017. godine
    2. Siemens (Nemačka): 800 miliona USD 2008. godine
    3. VimpelCom (Holandija) 795 miliona USD 2016. godine
    4. Alstom (Francuska): 772 miliona USD 2014. godine
    5. KBR / Halliburton (SAD): 579 miliona USD 2009. godine

    Zanimljivo je da se gore opisani „zavisni troškovi“ pokrenute američke istrage samo za Siemens procenjuju na 2,5 milijardi USD.

    Izvor: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Komentari

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE