Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Vladimir Đukanović

    Srpski VUK S VOL STRITA za BIZLife: Koliko god da je niska plata, odvojite 10% za štednju

    Finansijski konsultant i investitor Vladimir Đukanović, koji je najveći deo svoje karijere proveo na Volstritu, za BIZLife skicira portret ekonomskih prilika na tržištu.

    Velike promene, posebno u oblasti ekonomije i finansija, kroz koje u poslednjih nekoliko godina prolazi gotovo ceo svet – nametnule su brojna pitanja: da li će inflacija još da raste, da li čuvati novac ili ulagati u nešto, hoće li biti grejanja, kolike će nam biti rate za kredite…

    Mnogi analitičari i finansijski stručnjaci optimistično ukazuju na to da je najbolje vreme za promene upravo doba krize, te da je i za ulaganje uvek pravo vreme. Slično misli i Vladimir Đukanović, konsultant u oblasti finansija i investitor, koji je najveći deo svoje karijere proveo u JP Morganu, na Volstritu, u areni najvećih svetskih bankara i analitičara. Za samo deceniju uspeo je da ostvari „američki san”, a posle tamošnje uspešne karijere, vratio se u Srbiju, gde je sada investitor u nekoliko industrija, a nedavno je odlučio i da se oproba kao pisac.

    U ekskluzivnom intervjuu za BIZLife govori o tome šta nas čeka na ekonomskom planu, kako će se to odraziti na građane, u šta da ulažemo, kakva je perspektiva za mlade ljude i šta bi im savetovao, koje osobine su ga oduševile kod Vorena Bafeta, zašto se vratio u Srbiju, kada će izdati knjigu…

    • Izazovi sa kojima se suočava ceo svet uzrokovali su osetno veći strah kod građana i pitanje da li je sada vreme za ulaganje ili pak za čuvanje novca. Koje je najbolje vreme za ulaganje i šta biste savetovali svima koji razmišljaju o tome? U koje akcije bi sada bilo pametno ulagati? Koja je vaša strategija?
    Finansijski konsultant i investitor Vladimir Đukanović

    Finansijski konsultant i investitor Vladimir Đukanović

    Uvek je pravo vreme za ulaganje. Što se ranije počne, to će se brže akumulirati sredstva. Bitno je da u to uđete što ranije. Ako godinama pravite bar deset odsto na nešto što uložite – na primer, ako 100 evra mesečno sklonite sa strane – posle 40 godina imaćete 533.000 evra.

    • Često se govori o „najboljim” i „najsigurnijim” opcijama za investiranje u vreme krize. Jedno vreme se spominjalo ulaganje u zlato, ali sada su mišljenja oprečna. Kakav je vaš stav?

    Zlato je uvek bilo tradicionalna valuta i ulaganje je bilo sredstvo odbrane od inflacije. Svet se sada menja, pa i svet finansija. Zlato je asset klas i cena ide gore-dole. Mnogo je velika razlika koliko novca imaš i kolikim sredstvima raspolažeš, da li možeš i u šta da ulažeš. Kad imaš manji iznos, teško je to uraditi, jer transakcije koštaju. Zato je najlakši način za prosečnu osobu da bude informisana o tome i da investira na berzi. Moramo menjati svest o tome i mentalitet da nemamo samo stan koji rentiramo kao jedinu opciju za zaradu.

    • Hoćete da kažete da nam u tom smislu nedostaje finansijske edukacije?

    O tome sam pričao i sa studentima Beogradskog univerziteta, na predavanju posvećenom modernim finansijama. Bio sam veoma pozitivno iznenađen time koliko su današnji mladi ljudi gladni znanja o finansijama, globalnim kretanjima na berzi, novim trendovima.

    U Srbiji nedostaje finansijskog obrazovanja, naročito kod starijih ljudi. Moja generacija je otpisana kada je o tome reč, niti imaju interesovanja, niti želje, jer su prošli tranziciju koja im nije ni davala prostora da misle o tome. Često su i odbojni prema idejama, ali ono što me raduje jeste da su mladi ljudi od oko 16 godina pa naviše informisaniji i obrazovaniji o berzi nego, na primer, ljudi od 50 godina.

    U Americi to nije tako. Zato mladima uvek savetujem da štede i, koliko god da je niska plata, odvoje 10 odsto za štednju. Kada krenuti sa štednjom? Odmah. Sitno, malo, a vremenom, godinama – taj se novac gomila.

    • Jedno vreme je vladala pomama za rudarenjem kriptovaluta. Kakvo je vaše mišljenje o tom trendu – da li je sada takvo ulaganje rizično i zbog čega?
    Vladimir Đukanović

    Vladimir Đukanović

    Kriptovaluta nema moć da proizvede prihod na godišnjem nivou, ona nije investicija, to je špekulacija. To je kao kad odeš u kladionicu i kladiš se. Da li je velika šansa da dobiješ? Možeš dobiti, naravno, ali nije velika šansa. Dakle, špekulacija je jedna stvar i trgovanje valutama za prosečnog čoveka nije prava stvar. To nije za obične, prosečne ljude, to je špekulacija koja nije namenjena njima. Ljudi, ipak, veruju u blokčejn tehnologiju i sada, samo mnogo manje nego ranije, kada je vrednost bitkoina bila veća.

    • Imajući u vidu okolnosti na geopolitičkom planu i inflaciju, kako ocenjujete opšti i masovni trend za ulaganje u nekretnine? Posebno je interesantan podatak da se većina stanova kupuje za keš.

    To samo govori da ima dosta keša, ali i da nemamo svest o mogućnostima gde još možemo da investiramo. Mi stalno imamo strahove da će neko nešto da nam odnese, ulaže se u nekretnine jer imamo manje opcija i znanja gde još možemo da uložimo.

    U Americi, recimo, ne ulažu u kupovinu stanova, niti se oslanjaju na rentiranje – ulažu na berzu, jer je tako lakše. Ipak, i u stanu, kad se nešto od aparata i uređaja pokvari, mora da se uloži u popravku ili zamenu, zar ne?

    • Kamatne stope su skočile, inflacija raste, krediti za stanove takođe. Kakve trendove možemo očekivati dalje, kakve su vaše predikcije?

    Sledeće godine će sigurno i dalje biti kriza i inflacija. Sve dok traje rat u Ukrajini, teško će biti nekih promena. Ipak, svi kukamo kako je benzin skup, a sve je veća gužva u saobraćaju, jer je elastičnost tražnje rigidna. Mi hoćemo da vozimo po svaku cenu; normalno, hoćemo da jedemo, da se grejemo… Sve dok se konflikt u Ukrajini ne smiri, biće kriza.

    • Trend koji vlada u regionu, pa i kod nas, jeste to da masovno u nekim sektorima kuburimo sa nedostatkom radnika. Kako prevazići nedostatak kadrova i činjenicu da se za neka zanimanja ljudi više i ne interesuju, a time i ne školuju?

    To samo pokazuje da „grmi ekonomija”. Nama nedostaju konobari, kuvari, građevinski radnici, kasnimo sa poslovima u građevinskom sektoru jer nema ko da radi, pa dovodimo sada Turke, Indijce itd. Mi ćemo morati da se otvorimo za strance, da oni dolaze i rade kod nas, jer neke poslove Srbi neće da rade. Ljudi koji imaju nešto više novca sada, recimo, nemaju kućne pomoćnice odavde, ne mogu ih naći, dovode ih sa Filipina.

    • Kad se osvrnete na period kada ste otišli iz Srbije i radili u JP Morganu i uporedite ga sa vremenom sada, kako vam se čini razlika, šta je sve drugačije? Šta biste savetovali sada nekome ko je pred sličnim izborom kao vi tada?

    Radikalno je sve drugačije sada. Zemlja iz koje sam ja odlazio tada, 1992. godine, sada je sasvim drugačija. Region je bio u haosu, nikakvu perspektivu nisam tu više video tada i zato sam otišao. Ako poredimo to vreme i sada – drugačije je i te kako.

    A da li imaš iste prilike u Americi i u Srbiji – nemaš; ali otići sada, recimo, u Austriju – nema logike, jer nećeš dobiti tako fenomenalnu platu, a u SAD hoćeš. Tamo se u preduzetnike gleda kao u „Sveti gral”, to su najvažniji ljudi za njih i imaju jedan potpuno drugačiji pristup prema biznisu i inovacijama.

    Svakome bih savetovao da radi što više, jer to je garancija da se nešto može i postići. „Work hard, play hard”, rad i samo rad – to je ono što sam u Americi naučio. Tamo kažu: „U redu, možemo da partijamo i da se zabavljamo, ali hajde prvo da se ’odvalimo’ od posla!”

    To sam naučio tamo – sve može, ali ne možeš da spavaš do jedan sat po podne, moraš da budeš u sedam sati na poslu.

    Meni je moj tadašnji šef rekao: „Evo, izvoli karticu od banke, idi ako želiš da se provedeš, ali u 6.58 ujutru da si na poslu!”

    • Kako ste došli na odluku da se vratite u Srbiju?

    Oduvek sam razmišljao i bila mi je želja da se posle nekog vremena vratim. Stekao sam kapital, uložio u posao, želeo sam da se oprobam kao pisac i sada mi je u fokusu pisanje. U januaru očekujem da izađe moja knjiga.

    • Često pominjete Vorena Bafeta, koga ste upoznali radeći na Volstritu, kao uzor. Zbog čega? Koja njegova osobina vam se najviše dopala?

    Volim Bafeta zbog toga što se on drži jednostavnih principa i zato što je neverovatno disciplinovan. On, kad kupi investiciju, kupio ju je na 30 godina i to poštuje. Mnogi gledaju sa strane i čini im se da je uvek negde „zelenije” na drugoj strani, a on je „prav kao strela” i zato je uspešan. Disciplina je prva i osnovna u investicijama, a veliki investitori su neverovatno disciplinovani.

    Izvor: BIZLife Magazin/Jelena Andrić

    Foto: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE