Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Empatijom do pravednijeg sveta

    Piše: Vedran Ivanković, Senior Specialist for Corporate Communications, Addiko Bank

    Divna idilična scena vâs i vaše porodice na obali mora. Prelep pejzaž primorskog gradića, pučine na kojoj lagano klizi ribarski čamac, a zalazak sunca u spektru boja od jarkožute do crvene. Idilična i „instagramična” slika. „Klik”, „send” i društvene mreže gore od lajkova i komentara. Dvadesetak godina kasnije, vi na istom mestu, deca su porasla, temperatura je viša za nekoliko stepeni, ribarskog čamca više nema jer nema ni ribe, a i obala se smanjila, pa je lakše da sa terase hotela skočite u more, jer peska ionako nema pošto se nivo vode povećao.

    Mislite da se radi o uvodu u naučnofantastični film? Ne. To je realan scenario koji može da nam se desi ako se ne opametimo i ako ne počnemo da vodimo računa o svojoj okolini.

    Korona je umnogome promenila život ljudi, a samim tim promenila je i brendove, odnosno ponašanje kompanija, posebno u domenu društveno odgovornog poslovanja. Empatija je pronađena kao davno zaboravljeni album sa fotografijama na tavanu. Brzo smo sa nje obrisali prašinu i krenuli u akciju. Možda je trebalo da se desi tako neka pandemija da se dozovemo pameti i da počnemo da budemo društveno odgovorniji.

    Mnogi brendovi su, shvativši u kakvoj se situaciji nalazi planeta, počeli da pričaju kako im je strategija održivog poslovanja sve što je ekološki prihvatljivo. Vrlo često, u praksi, to se svodi na nekoliko postova na društvenim mrežama, jednoj ili dve akcije za zaposlene i ispunjavanju forme. To neki kažu da se zove green washing. Meni je to u redu – da ne kažem: daj šta daš – s obzirom na situaciju u kojoj smo, pošto ne možemo mnogo da biramo. Sa druge strane, tu su kompanije i brendovi koji su i pre korone vodili računa o tome da smanje karbonski otisak, da smanje ili da kompletno izbace iz upotrebe jednokratnu plastiku. Neki supermarketi su počeli da naplaćuju plastične kese i naterali su ljude da nose platnene torbe i cegere, kao što se to, uostalom, i radilo nekada, kad smo bili deca.

    Boris Džonson, premijer Velike Britanije, drži govor ispred Dauning strita broj 10, gde mu je i kancelarija. Mediji prate i izveštavaju. U jednom momentu na njega pada lavina plastike. To ga ne sprečava da govori. Vrlo brzo on upada u talas plastike – međutim, nastavlja da priča kako je Britanija rešila problem zagađenja. Na kraju vidimo da je video napravila međunarodna ekološka organizacija „Greenpeace” i da Britanija uopšte nije rešila problem o kome se priča, jer ne reciklira 90 odsto plastike koju svaki dan proizvede i koristi. U realne okvire stavljaju tu količinu plastike i šta ona može da proizvede. Odličan video! Pronađite ga i pogledajte kako se direktno komunicira sa političarima – pre svega, argumentima. Bez obzira na to što slušamo priče tih istih političara koji kažu da imaju rešenje za većinu naših problema, kada pogledamo oko sebe, moramo da se složimo da smo mi siromašno društvo.

    Izađite iz svog mehura od sapunice i pogledajte. Puno je ljudi koji zavise od jednog kuvanog obroka koji im je neko dao kao pomoć. Svaka čast ljudima iz „Solidarne kuhinje”, koji tri puta nedeljno spremaju i donose hranu kod Vukovog spomenika onima kojima je to od životne važnosti. To su im jedini kuvani obroci, a često i jedini obroci. Često prolazim tuda i vidim da je iz nedelje u nedelju sve više ljudi koji dolaze po hranu. Toj ekipi entuzijasta se još više divim otkad sam čuo da neće pomoć kompanija, već mole građane da pomognu svojim radom, kuvanjem i novcem, donacijama. Ovde ne pričamo o gladnima u Siriji, u kojoj bukti rat, ili u nekoj od afričkih zemalja koje imaju problem da prehrane stanovništvo. Ovde govorimo o prestonici evropske države 2021. godine.

    Korona je ogolila probleme u zdravstvu i pokazala koliko smo ranjivi i koliko nedostaje sredstava da bismo imali lečenje na kakvo smo navikli. Lečenje dece SMS-om – da ne pominjemo.

    Na ovom malom prostoru pobrojani su brojni problemi u društvu na koje moramo i možemo da utičemo. Od zagađenja, preko siromaštva, do zdravstva. Prednost brendova i kompanija je ta što mogu da prepoznaju problem, ukažu na njega i uključe se da budu deo rešenja. Kada pokažete solidarnost i empatiju prema nekome kome možete da pomognete, dobijate poverenje i divljenje ljudi oko sebe. Ali verujem da je najvažnija lična satisfakcija i osećaj da ste zapravo učinili nešto suštinski dobro. Isto važi i za kompanije i brendove.

    Koncept ili strategija društveno odgovornog poslovanje jedne kompanije ili brenda u rukama nekoga ko se bavi komunikacijama moćan je alat. Aktivnosti koje su planirane da bi izgledale uverljivo moraju da dolaze iz vrednosti jedne kompanije ili brenda. Onda i poruke koje želimo da pošaljemo kroz te aktivnosti nailaze na odobravanje i ne treba im mnogo „guranja” da bi došle do onoga do koga treba. A ako je sve to plastično i neuverljivo, onda se to vidi. Na kratak rok takve aktivnosti daju dobre rezultate, ali na srednji i dugi – to je vežbanje krizne komunikacije i pad prometa, odnosno broja klijenata. Društvene mreže su malom čoveku dale moć i on tu moć najčešće koristi da izrazi nezadovoljstvo.

    Kada gledamo kako se svi trkamo da pokažemo kako su naše „brojke” veće od komšijinih i kako je naš napredak veći, ne vodimo mnogo računa o posledicama. Naredne decenije neminovno će biti posvećene tome da se razlike između bogatih i siromašnih smanje. Neminovno je da se nekontrolisani rast negde zaustavi i da počnemo da vodimo računa o tome šta se dešava oko nas. To je neki novi poredak, na koji nas je stari primorao. Dok se taj pravedniji svet ne probudi i ne počne da pravi nove globalne preraspodele, ostaje empatija.

    Izvor: BIZlife magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE