Za pun staž u Hrvatskoj radiće se 42 godine

Godine života više neće biti najvažniji uslov za odlazak u punu starosnu penziju u Hrvatskoj. Naime, Vlada Hrvatske će izmenama i dopunama Zakona o penzijskom osiguranju, koje planira da donese 2013, ponovno da uvede institut punog staža.

Prema nezvaničnim informacijama iz Ministarstva rada i penzijskog sistema, razmatraju se dva modela.

Prema jednom, pravo na punu starosnu penziju imali bi svi radnici sa 42 ili više godina staža nezavisno od godina života, a drugi model bi pretpostavljao sticanje prava na starosnu penziju sa 62 godine ako radnik pritom ima najmanje 40 godina staža.

Iako se po tom drugom modelu, prema važećim zakonskim odredbama, ostvaruje pravo na prevremenu penziju, ta se penzija, zbog velikog broja godina staža, ubuduće ne bi umanjivala.

Uvođenje punog staža pominje se kao potreba otkako je taj institut ukinut reformom 1999. godine. Posebno zato jer bi se pojedinim zanimanjima sa trogodišnjim školovanjem poput frizerki, maserki, zidara moglo dogoditi da nikada ne steknu uslove za punu starosnu penziju.

Računica je sledeća: zidar ili limar koji pronađe posao sa 17 godina, po završetku trogodišnje srednje škole, do pune penzije, za koju je trenutno glavni uslov navršenih 65 godina, trebalo bi da rade 48 godina.

Na teškim fizičkim poslovima to je nemoguće zbog objektivnih ograničenja tela pa ti ljudi uglavnom završavaju u invalidskim ili prevremenim starosnim penzijama jer uprkos godinama staža nemaju godine života za punu starosnu penziju.

Prema trenutno važećem Zakonu o penzijskom osiguranju, svako penzionisanje pre zakonskih 65 za muškarce i 60,5 godina za žene penalizira po godini ranijeg penzionisanja, a najviše 20,4 odsto za pet godina raniji odlazak u penziju.  Takva će penalizacija ostati i nakon penzione mini reforme naredne godine. No, i dalje će se stimulisati što duži ostanak u svetu rada, ali ubuduće prema dva modela.

Radnicima će penzija da se poveća za 0,5 odsto, za svaku godinu iznad 45 godina staža, a to povećanje bilo bi bonus za izuzetno dugogodišnje ulaganje u penzioni sistem. Ostvarivali bi ga po pravilu osiguranici koji su počeli da rade – samim tim i uplaćivali doprinos za penzijsko osiguranje – nakon završene osnovne škole.

Drugi model pretpostavlja nagradu za ostanak u svetu rada nakon 65. godine života, ali za to više neće biti, kao do sada, dovoljno 15 godina penzijskog staža, nego će se ta granica povećati na 35 godina.

I prema važećem zakonu, stimuliše se ostanak u svetu rada, ali isključivo vezan uz godine života pa se u praksi događaju paradoksi. Prema sadašnjem zakonu, za svaki mesec rada iznad 65. godine penzioner ima pravo na povećanje penzije od 0,15, a najviše 9 odsto.

Međutim, kako to povećanje penzije nije posebno uslovljeno penzijskim stažom, moguće je da povišicu za dug radni vek dobije neko ko je ukupno odradio zakonski minimum od 15 godina, odnosno neko ko se prvi put zaposlio u 49. godini.

A neko ko je radio 40 godina i u penziju ode, na primer, sa 60 godina života moguće je da bude doživotno kažnjen 20,4 odsto manjom penzijom jer je radio na poslovima koje sa 65 godina jednostavno ne može obavljati.