
Kako ćemo se grejati na zimu?
Leto je tek počelo i hladni dani praktično su tek od nedavno iza nas pa malo ko razmišlja o narednoj grejnoj sezoni.
To je i razumljivo, jer do tada ima još gotovo četiri meseca. Iako je to, naravno, dovoljno vremena da se urade svi neophodni poslovi, remonti, popravke… i početak grejne sezone dočeka spremno, ove godine sitaucija bi mogla biti značajno drugačija od uobičajene, jer se može desiti da, čak i ako se sve uradi na vreme, ne bude dovoljno energenata.
Razloga je mnogo, a načina na koji se nedostatak energenata može otkloniti ne toliko. Naime, katastrofalne poplave, koje su polovinom maja zadesile Srbiju, negativno su se odrazile na proizvodnju uglja iz kolubarskih rudnika. To će, naravno, negativno uticati i na snabdevanje tržišta ovim ugljem i a već sada je na stovarištima u zemlji vidna nestašica ovog uglja, a izvesno je da će ovog energenta nedostajati i za potrebe proizvodnje struje. Probeleme, naravno, ne treba očekviati tokom leta i početkom jeseni, ali sa startom grejne sezone potroščnja struje u Srbiji značajno raste i već sad su nadležni ukzali da je moguće da će proizvodnja struje biti manja i do 30 odsto u odnosu na plan.
Nažalost, moguć nedostatak struje, koja se tokom zime u Srbiji troši za zagrevanje domaćinstava, nije jedini energent koji bi mogao zafaliti domaćem tržištu tokom naredne grejne sezone, jer bi se to moglo desiti i s prirodnim gasom i to zbog spora između Rusije i Ukrajine. Za sada većih problema s uvozom, odnosno pristizanjem prirodnog gasa u Srbiju nema, ali treba reći da na domaćem tržištu, baš kao što je slučaj i pri potrošnji električne energije, velika nesrazmera između letnje i zimske potrošnje.
Nevolja je u tome što se u Srbiju iz Rusije uvozi oko 90 odsto potrebnih količina prirodnog gasa i naša zemlja je u poptunosti zavisna od uvoza. I, što je još važnije, zavisi od uvoza samo iz jednog pravca – iz Mađarske, iz koje prirodni gas, posle prolaska/tranzita kroz Ukrajinu, stiže u našu zemlju. Dakle, svaki poremećaj snabdevanja prirodnim gasom iz Rusije preko Ukrajine, direktno se odražava na tržište Srbije. Da li će poremećaja u snabdevanju gasom biti, a zbog psolednjih dešavanja u Ukrajini i oko nje, ne može se reći jer se sitaucija menja svakog dana. U razrešenje trenutnog spora između Rusije i Ukrajine zbog cene, plaćanja i tranzita ruskog gasa preko Ukrajine, uključeno su i predstavnici ove dve zemlje, ali i Evropske unije. I, bez obzira koliko su stavovi onih koji razgovraju različiti, svi se slažu da bi rešenje trebalo pronaći što pre i da se ne sme dozvoliti da se razgovori odvuku do zime. I istovremeno podzemna skaldišta gasa se pune, tamo gde ih ima i gde se gas može skladištiti.
I ovo je, ponovo, potvrda važnosti izgradnje i prolaska magistralnog gasovoda “Južni tok” kroz Srbiju. Kada ( i ako) bude bio završen, Srbija neće zavisiti od uvoza ruskog gasa iz Mađarske, i od raspoloženja i inetresa drugih zemalja. Treba, naravno, očekivati da će rešenje za dopremanje gasa iz Rusije u razvijene zemlje Evrope, (pa time i u Srbiju), biti pronađeno do zime i da nikavih problema neće biti. I da se neće ponoviti situacija u kojoj su se potrošači u našoj zemlji našli pre nekoliko godina, kad je Srbija ostala bez prirodnog gasa. Bukvalno, ali srećom kratko.
Treba reći i da se eventualni nedostatak struje može nadoknaditi uvozom, dok je situacija s prirodnim gasom nešto drugačija. Ipak, sada je stanje mnogo bolje nego pre nekoliko godina, jer Srbija raspolaže s rezervama gasa u podzemnom skladištu gasa u Banatskom Dvoru.