Zašto kompanije kao Microsoft i Google obraćaju pažnju na jezike manjina?
Pre nekoliko nedelja Microsoft je objavio kako će novu verziju Windowsa 8 izraditi i na jeziku Indijanaca Cherokee, što je iznenadilo mnoge analitičare, piše Harvard Business Review.
Prema raspoloživim podacima taj jezik američkih domorodaca pre 10-ak godina nije govorio niko mlađi od četrdest godina, ali danas ga govori oko 16.000 ljudi u SAD-u.
Slični potez prošle godine je povukao i Google koji je najavio kako će u sklopu projekta “Endangered Languages Project” omogućiti korisnicima da dele informacije i znanja o jezicima koji izumiru ili su izumrli. Među 6500 poznatih svetskih jezika za njih oko 3000 se smatra kako će uskoro izumreti. Inače, Google ima istoriju podržavanja jezika koji ne spadaju u ‘mainstream’. Tako je moguće pretragu vršiti na keltskom jeziku koji govori oko 133.000 ljudi na celom svetu od kojih većina govori i engleskim jezikom.
Zašto se velike, tehnološki napredne kompanije poput Googlea i Microsofta brinu o malim, gotovo izumrlim jezicima, pita se Harvard Business Review. Zaključak koji se nameće sam od sebe vezan je uz društveno odgovorno ponašanje i podršku jezičnim manjinama. Ali ipak trebalo bi pre prenaglog donošenja zaključaka razmotriti i neke druge faktore.
Najvažniji od njih je analiza koju je još 2003. napravio Mark Davies, a tiče se veze između BDP-a i govornog područja. Tako je Davies otkrio kako ljudi koji govore engleski i kineski jezik imaju najveću kupovnu moć, a slede ih jezici ostalih ekonomski snažnih država – japanski, španski i ruski. Ipak, analiza je pokazala i kako je kupovna moć preostalih govornih područja značajna. Tako da 12,5 posto svetskog BDP-a čine ostali ne toliko poznati jezici, a prema Daviesu svakih 12,5 dolara od 100 potrošenih dolara pripada upravo tim jezicima.
Slične podatke, piše Harvard Business Review, donosi i novije istraživanje organizacije Internet World Stats koje pokazuje da od dve milijarde korisnika interneta njih 82 posto govori neki od “makro-jezika” (engleski, kineski, španski, japanski, portugalski, nemački…) dok 18 posto ostalih korisnika govori neki od tzv. “mikro-jezika” (preostalih gotovo 6500 jezika). Iz svega toga prozlazi da “mikro-jezici” posmatrani individualno i ne čine neku silu, ali kada ih se zbroji njihova ekonomska snaga uopšte nije zanemariva, piše Harvard Business Review.
A kako se čini njihova snaga svakim danom sve više raste. Dok istovremeno značenje engleskog jezika, gledano ekonomski opada. Naime, novija istraživanja pokazuju kako će u idućim godinama srednja klasa koja na svetskom nivou broji oko dve milijarde ljudi narasti na 4,9 milijardi ljudi do 2030. godini. Trenutno američka i evropska srednja klasa čine oko 50 posto srednje klase na svetskom nivou, a 2030. godine činiće svega 22 odsto, dok će značajno rasti srednja klasa u Aziji, gde se govori oko 2000 različitih “mikro-jezika”.
Azijska srednja klasa 2030. godine činiće 64 posto ukupne svetske srednje klase, piše Harvard Business Review. Ovi podaci ukazuju na prave razloge posvećenosti tehnoloških, posebno internet kompanija “mikro-jezicima”. Ali i na trend koji bi trebali pratiti i ostali sektori koji žele proširiti svoje tržište.
Pažnju treba obratiti na dva tržišta koja će sigurno u godinama koje dolaze generisati veliki rast – Kinu i Indiju. Naime, samo u Kini postoje 292 jezika, a naprimer jezik Ujgur govori oko deset miliona ljudi. U Indiji gde se govori 415 različitih jezika, gotovo 30 jezika govori više od milion ljudi.
Naravno, ne treba polaziti od zaključka da će engleski izgubiti svoju dominaciju u trgovinskom i online svetu. Ali zanimljivu tezu iznosi britanski lingvista Nicholas Ostler u svojoj knjizi “The Long Tail: Why the Future of Business is Selling Less of More” (Dugi rep: Zašto je budućnost poslovanja u prodaji manje od više) gde, kako piše Harvard Business Review, poredi propast latinskog jezika, kao jezika velikog Rimskog carstva s polaganim padom uticaja engleskog jezika koji je vidljiv u istraživanjima poput onog Daviesovog.
