Neredi u Grčkoj: Sprema li se revolucija?
Nakon opšte pobune koja je prekjuče izbila u Madridu, slična situacija juče je zahvatila i Grčku. Oko 350.000 demonstranata, prema prvim procenama sindikata ADEDY, izašlo je na ulice Atine kako bi protestovali protiv neizdrživih mera štednje.
Prema policijskim izveštajima, demonstracije su bile najbrojnije još od velikog protesta u maju prošle godine. Sve je počelo kao 24-satni opšti štrajk, na koji su pozvali čelnici dva najveća radnička sindikata koji predstavljaju gotovo polovinu radne snage u zemlji. Promet i mnogi drugi javni servisi bili su paralizovani.
Kao i u Madridu, i u Atini je konačni cilj protesta bila je zgrada parlamenta. Policija je oklopnim vozilima napravila kordon oko zgrade parlamenta i vlade, a viđena je i upečatljiva scena kada su policajci blokirali jednog penzionera koji se pokušao probiti do Samarasove kancelarijenoseći tablu s njegovim likom i natpisom „Najveći izdajica u istorije Grčke“.
Desetine hiljada aktivista su nakon šetnje gradom stigli na trg Sintagma, ispred parlamenta, a prvi sukob s policijom, koji se činio neizbežan, počeo je oko 14 sati. Lokalni mediji javljaju kako je grčka policija uhapsila oko 120 ljudi. Ozleđenih je prema službenim brojkama bilo desetak, ali je verovatno u pitanju ipak veća brojka.
Opozicioni čelnik Aleksis Cipras, lider Sirize, na početku skupa kazao je kako je došlo vreme da i narod nešto kaže, jer vlada nije uspela odbraniti niti najosnovnije interese društva, već je potpisala i kreirala varvarske mere koje društvo vode prema holokaustu. „Grčka se ne sme pretvoriti u beskonačno socijalno groblje“, poručio je Cipras. Vlada Antonisa Samarasa pokorila se diktatu Trojke te je premijer preksinoć i službeno potpisao nove mere štednje od 11,5 milijardi evra.
Današnja pobuna u Atini još je jednom pokazala kako je grčko društvo zaista na rubu sloma, ali čini se kako povratka nema, barem ne klasičnim političkim metodama. Samaras je od početka bio svestan da se nalazi u bezizlaznoj poziciji, u kojoj će morati popustiti ili pritiscima Trojke ili pritiscima naroda. A svi ostali su znali čijem će pritisku popustiti.
Male su šanse da će jučerašnji protest nešto konkretno promeniti, ali ukoliko se situacija ubrzo ne popravi, ovakve bi scene zaista mogle postati svakodnevnica na grčkim ulicama. U jednom trenutku će i specijalci shvatiti da više nemaju što i koga štititi, te preći na stranu pobunjenih. Tada bi se i službeno moglo početi govoriti o revoluciji, a onda je lako moguće rušenje svih postojećih političkih i ekonomskih struktura u Grčkoj. I ne samo u Grčkoj.
