Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Svi različito reagujemo na lekove – farmagenomika od velikog značaja

    Svaki lekar koji je imao dva pacijenta sa istom dijagnozom zna da ako im da isti lek i istu dozu leka neće postići isti efekat, jer smo svi različiti i samim tim je odgovor na lekove drugačiji, a tim problemom se bavi farmakogenomika koja povezuje genetiku, medicinu i farmakologiju.

    „Radi se o tome da svako od nas reaguje i toleriše lekove na jedinstven način, jer ima jedinstven molekul DNK (dezoksiribo nukleinske kiseline) u kome „piše“ i to kako funkcionišu pojedini enzimi koji su značajni za metabolizam lekova“, rekla je dr Sonja Pavlović, naučni savetnik Instituta za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo Univerziteta u Beogradu. 
     

    Ona je objasnila da je farmakogenomika nauka koja pokušava da, na osnovu zapisa u DNK, predvidi koji lek i u kojoj dozi odgovara nekom pacijentu. Pavlović je dodala da se radi o nauci koja će biti značajna za budućnost medicine i koja teži da bude personalizovana, odnosno medicina prilagođena pojedincu. 
     

    Prema njenim rečima, Srbija po pitanju farmakogenomike ima dobru naučnu i molekularnu genetičku bazu i mnogi testovi u Srbiji ne samo što su u fazi istraživanja, već su primenjeni i u kliničkoj praksi i naša zemlja ne zaostaje za Evropom i ostatkom sveta. 

    Pavlović je ukazala da se u Srbiji farmagenomika primenjuje na klinikama, među kojima su Vojno medicinska akademija (VMA), gde se radi analiza za takozvani Filadelfija hromozom koji je karakterističan za određen tip leukemije. 

    Farmagenomika se takođe primenjuje i u Dečijoj klinici u Tiršovoj za decu obolelu od leukomije, kod koje se rutinski radi farmagenomički test koji omogućava da se deca bolje leče jer im se daje prava doza i pravi lek u pravo vreme. 

    „Farmakogenomika se u Srbiji primenjuje pre prepisivanja lekova za lečenje karcinoma dojke, kolorektalnog karcinoma, infekcije HIV virusom, a takođe se primenjuje i za prepisivanje lekova za pojedine oblike leukemija da bi se tačno znalo koji lek i u kojoj dozi treba prepisati inače lek može da bude štetan ili da uopšte ne deluje“, istakla je Pavlović. 

    Ona je objasnila da je primena farmakogenomike neophodna i zbog trošenja materijalnih sredstava iz Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, jer se pacijentu može dati skup lek koji neće delovati ili će možda čak šteti pacijentu. 

    Na pitanje da li se poznavanjem genetike, odnosno reakcije roditelja i bliskih srodnika može sprečiti neželjena reakcija na neki lek, Pavlović je odgovorila negativno i dodala da se genetski kod ne može menjati, ali da se može „pročitati“, na osnovu čega se može dati predikcija kako će neko reagovati na pojedine lekove kao što na osnovu genetike postoji predikcija za pojedine bolesti. 

    „Svaki čovek je jedinstven po tome što ima neponovljiv zapis u svojim genima, u kojima je ispisana knjiga o svim nasim osobinama, pa i o onima koje su bitne za toleranciju na lekove. Pošto ljudi nemaju isti genetički zapis, jasno je da različiti lekovi i različite doze lekova ne deluju isto kod svakog od nas“, zaključila je dr Pavlović.
     

    What's your reaction?

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE