Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Kako je izgledao pad pančevačke Azotare

    Marta 2008. je novo i nezavršeno postrojenje Azotare u Pančevu „Karbamid 2” već bilo razmontirano i prodato jednoj ruskoj kompaniji za 32,5 miliona evra.
     
    Tada je Simonas Kašis, mladi Litvanac koji je tek bio zaseo u direktorsku fotelju Azotare, rekao da će ta fabrika uskoro biti „zlatna koka pančevačke privrede”, piše Politika.
     
    Ispostaviće se da je od svega onoga što je tada rekao bilo tačno jedino to da je on u 30. godini bio najmlađi direktor u tada četiri i po decenije dugoj istoriji naše najveće fabrike veštačkog đubriva.
     
    Tvrdio je tada i da će Azotara do 2012. proizvoditi milion tona đubriva godišnje, što je bilo više nego dvostruko od tadašnje proizvodnje. Rekao je i da će litvansko-srpski konzorcijum za pet godina uložiti znatno više od obaveznih 30 miliona evra.
     
    Azotara je prodata litvansko-srpskom konzorcijumu 2006. godine, a za kupovinu fabriku bile su zainteresovane i po jedna kompanija iz Mađarske i Češke. Demantovao je samouvereni Kašis tada priče da iz Azotare izlazi đubrivo iz Ukrajine sa etiketom pančevačke fabrike. Kašis se sada tereti za razne zloupotrebe i status mu je „u bekstvu”.
     
    Nažalost, već 16. juna te 2008. počeo je u Azotari štrajk skoro 1.200 zaposlenih, uz potpuno saglasje tri fabrička sindikata. Na direktorsko mesto zaseo je je Vujadin Janković, koji se „proslavio” po tome što je odbio da razgovara sa predstavnicima radnika koji su tvrdili da vlasnici Azotare, litvanske firme Saniteks i Arvi i beogradski Univerzal, niti investiraju onoliko na koliko su se obavezali niti fabrika radi deset meseci godišnje, kako je obećano.
     
    U vreme otpočinjanja štrajka račun Azotare bio je blokiran, pre svega zbog ogromnih dugova Srbijagasu i Elektroprivredi Srbije, a radnicima je dugovana tromesečna zarada.
     
    Janković, koji je takođe na listi osumnjičenih za zloupotrebe u vreme direktorovanja, imao je bar jedan važan razlog da ne primi predstavnike radnika – oni su mu poručili da žele da čuju odgovor na pitanje gde su pare od prodaje „Karbamida 2”, koji je pola godine pre toga prodat za 32,5 miliona evra. U to vreme već se uveliko po Pančevu šuškalo da će se Litvanci povući iz Azotare i da je Univerzalov udeo već povećan sa 20 na 50 odsto.
     
    Novembra 2008, predstavnik Saniteksa, firme koja je imala najveći udeo među članovima tročlanog konzorcijuma, Vadmantis Kučinkas, koji danas takođe ima status „osumnjičenog u bekstvu” i čeka odluku tužioca hoće li protiv njega biti podneta optužnica, tvrdio je da je proizvodnja amonijaka u Pančevu nerentabilna, što je samo pojačalo strepnje radnika.
     
    Tada se uveliko pronosio glas da su nove gazde Azotare spremne da prodaju i jedino postrojenje za proizvodnju amonijaka u Srbiji. Ko zna šta bi se desilo da dva meseca kasnije, posle mnogih intervencija, kupoprodajni ugovor sa litvansko-srpskim konzorcijumom ipak nije raskinut.

    What's your reaction?

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE