Ako lažete popisivača – kazna 50.000 dinara
Građani su dužni da daju podatke koji se od njih traže u popisu, kao i da na sva pitanja u popisnim obrascima daju tačne i potpune odgovore. Popisivač treba da informiše građane da je on, kao i svi ostali učesnici popisa, dužan da sve prikupljene podatke, kako o ličnosti tako i o imovini ispitanika, čuva kao tajnu, piše današnja Politika.
Foto: politika.rs
Tri dana uoči početka popisa stanovništva u Srbiji, moguće su različite životne situacije, pa i ta da građanin ne dozvoli popisivaču da uđe u stan.
„Ukoliko popisivaču, i pored toga što je objasnio cilj svoje posete i pri tom uredno pokazao svoju legitimaciju i ovlašćenje za popisivanje, ne bude dopušteno da uđe u nečiji stan ili kuću, popisivač može da popuni popisne obrasce i ispred stana,“ kaže Snežana Lakčević, načelnica odeljenja za popis stanovništva.
Ukoliko lice odbije da iznese podatke, popisivač će biti dužan da o tome obavesti popisnu komisiju. Prema Zakonu o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova, novčanom kaznom od 20.000 do 50.000 dinara kazniće se fizičko lice obuhvaćeno popisom koje odbije da odgovori na pitanja u popisnim obrascima, ili da netačne i nepotpune odgovore.
Na pitanje Politike, kako će se prilikom popisa rešavati „faktor prebivalište”, u slučaju da je neko prijavljen na jednoj, a živi na drugoj adresi, Lakčevićeva kaže da se popisivanje lica obavlja na adresi na kojoj lice „uobičajeno živi sa članovima svog domaćinstva ili samostalno u slučaju samačkih domaćinstava“, bez obzira na to da li na toj adresi lice ima prijavljeno prebivalište ili ne.
„Prema tome, adresa koja je upisana u ličnoj karti ne mora da se poklapa sa adresom na kojoj lice živi sa članovima svog domaćinstva. Lica se popisuju na adresi na kojoj žive sa članovima svog domaćinstva kako bi se stekla „statistička slika“ o stanu (uslovima stanovanja) u kojem lice živi (vrsta stambene jedinice, površina, instalacije u stanu, svojina stana…),“ napominje Lakčevićeva.
A da li će se postavljati konkretna pitanja o prihodima građana i hoće li, recimo, popisivač postaviti konkretno pitanje o visini plate? I da li će eventualni odgovor na pitanja o prihodima potkrepljivati nekim dokumentima? Lakčevićeva odgovara da na popisnim obrascima ne postoji pitanje koje se odnosi na visinu prihoda, već pitanje koje se odnosi na – izvore sredstava za život u poslednjoj godini dana.
„Na osnovu ovog pitanja, prikupiće se podaci o licima kojima je izvor sredstava za život u poslednjoj godini dana bila zarada, penzija, prihod od imovine, socijalna primanja, stipendija za učenike i studente, novčana nadoknada za nezaposlena lica, kao i podaci o izdržavanim licima. Znači, samo izvor, a nikako visina tih primanja,“ ističe sagovornica.
Prema njenim rečima, građani nisu dužni da daju odgovor na pitanje o nacionalnoj pripadnosti, veroispovesti (o čemu postoji pouka na samom obrascu), maternjem jeziku, kao i na pitanje koje glasi: „Da li lice, i u kojoj meri, ima poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti kod kuće, u školi, na poslu zbog problema sa: vidom, sluhom, hodom ili penjanjem uz stepenice, pamćenjem, koncentracijom, samostalnošću pri odevanju, ishrani, održavanju lične higijene, komunikacijom…?
Smešna strana popisa
Govoreći o najzanimljivijim iskustvima i neočekivanim problemima koji su se pojavili na terenu tokom proteklih popisa, Snežana Lakčević kaže: „U popisu 2002. godine dogodilo se da popisivač pita stariju gospođu: „Koliko lica živi u ovom stanu?”, a gospođa odgovori: „Samo ja i moj pokojni muž!”
U jednom seoskom naselju, u domaćinstvu mladog bračnog para, popisivač pita ženu: „Da li od rođenja živite u ovom naselju, odnosno, da li ste se nekada selili” – i dobija odgovor: „Nikada se nisam selila.” Popisivač na osnovu odgovora o mestu rođenja vidi da se naselje razlikuje od mesta u kojem popisuje i pita ponovo: „Pa zar vi niste rođeni u drugom naselju.“ „Jesam“. „Pa kako se niste selili?“ „Nisam se selila, ja sam se samo udala u drugo naselje!”
