Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Zašto svako ko se seća ovih 5 stvari ne bi trebalo da bude gradonačelnik Beograda?

    Kandidatura Vladete Jankovića (81) za gradonačelnika Beograda, koja je objavljena ovih dana, zatekla je deo javnosti u razmišljanju da li je reč o odgovarajućem kandidatu, pre svega sa aspekta političkog opredeljenja.

    Iako godine ne bi trebalo da određuju da li će se neko kandidovati za neku javnu funkciju, jer niko ne sme biti diskriminisan ni na koji način, postavlja se pitanje da li su mlađe generacije čule za njega. Ove godine na aprilskim izborima pravo glasa dobija generacija rođena 2004. godine.

    Iako je svaka kandidatura legitimna, posebno ako uzmemo u obzir da predsednik jedne od najjačih zemalja sveta, SAD-a, Džozef Bajden ima 80 godina, ne možemo da ne primetimo da gradonačelnik Banja Luke, na primer, Draško Stanivuković ima svega 28 godina, a da je bivši kancelar Austrije Sebastijan Kurc u penziju otišao pre 35. godine.

    Tim pre što je mesto gradonačelnika Beograda pre svega menadžerska funkcija na kojoj se, po svemu sudeći, u svom mandatu nije najbolje snašao ni Zoran Radojičić, koji je ipak prilično mlađi. Pri tom, to opet može da nema mnogo veze sa njegovim godinama koliko sa političkom odlukom da glavnki gradski operativac bude Goran Vesić sa mesta zamenika.

    Činjenica da postoje mladi funkcioneri na visokim državnim pozicijama navodi nas na pomisao da bi i Beograd mogao da ima mlađeg gradonačelnika, iako trenutna situacija kada su u pitanju kandidati za ovu poziciju ne govori baš u prilog tome.

    Najmlađi kandidat, od tri zvanična, Aleksandar Šapić (SNS) ima 43 godine, a najstariji Vladeta Janković je stariji čak i od Bajdena, ima 81 godinu.

    Njegove godine značajno smanjuju mogućnost da ga se mlađe generacije sećaju, isto kao što se ne sećaju ni ovih pet stvari, pa smo se zapitali da li bi u skladu sa tendencijom da su državni funkcioneri širom sveta uglavnom sve mlađi, mogli da se našalimo i kažemo da onaj ko se seća ovih pet stvari iz prošlosti ne bi trebalo da bude, recimo, gradonačelnik Beograda.

    1. Crno-beli TV program

    Prošlo je više od pola veka od kada je televizijski program u Srbiji počeo da se emituje u boji. Pre 1971. godine u Srbiji je na televizijskim ekranima program bio crno-beli. To sasvim sigurno znači da građani mlađi od minimalno 40 godine nisu imali priliku da gledaju crno-beli program a da ga se mlađi ne sećaju čak ni u tragovima.

    2. Telefon sa brojčanikom

    Telefon sa rotacionim brojčanikom bio je sredstvo koje se koristilo za komunikaciju do pre 20-30 godina. On je funkcionisao po principu okretanja točkića okretanjem do željenog broja. Verovatno je da nema mnogo mlađih od 30 koji su koristili ovakve telefone. Generacije koje su mlađe od toga nisu imale priliku da koriste telefon, osim kao raritet, dok ga je sada čak i u takve svrhe teško pronaći.

    3. Vokmen

    Iako je vokmen nešto novije generacije, prenosni kasetofon džepnih dimenzija sa slušalicama bio je aktuelan ’80-ih i ’90-ih godina. Samim tim, oni koji su koristili vokmen imaju minimalno 40-akd godina, a ako bismo pitali ljude u dvadesetima saznali bismo da su eventualno čuli za ovaj aparat, ali da ga sasvim sigurno nisu koristili i ne znaju ni kako izgleda.

    4. Flopi

    Flopi disk ili flopi disketa (FDD) je uređaj za čuvanje podataka koji je bio glavni prenosivi uređaj do pojave CD-a, kasnije i DVD uređaja i popularnog „fleša“. Skoro 20 godina flopi disk je vladao računarskim svetom i bio glavni prenosnik podataka među računarima. Na flopi disk je mogao da stane sadržaj veličine 1,44 megabajta, što je manje od prosečne fotografije koju danas može da napravi mobilni telefon. Flopi disk se koristio od 70-ihih godina prošlog veka, a danas se gotovo nigde više ne koristi.

    5. Tranzistor

    Tranzistor je mali prenosni radio koji radi na baterije, a koristio se takođe krajem 20. veka, najpoluarniji je bio verovatno 60-ih godina prošlog veka, pre masovne pojave TV ekrana. Tranzistor se danas, takođe, kao i svi prethodni gore navedeni aparati, više ne koristi.

    Možemo da zaključimo da oni koji se sećaju ovih uređaja ili su ih aktivno koristili, možda ne bi trebalo da budu kandidati za gradonačelnika srpske prestonice jer – na mlađima svet ostaje.

    Ovaj tekst nije pokušaj da se diskredituje bilo čija kandidatura već pre da se skrene pažnja na jedan novi ugao posmatranja srpske politike.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Pixabay

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE