Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Povećati poresku sigurnost

    Jedan od važnijih problema poslovanja kompanija u Republici Srbiji, već duži vremenski period, nisu u toj meri zakonska rešenja, koliko je to primena tih istih rešenja u praksi, odnosno njihovo tumačenje od strane administrativnih organa i sudova, kaže za BIZLife Nikola Đorđević, partner JPM Janković Popović Mitić.

    „U tom smislu odgovor u kojim segmentima će se usklađivanje Zakona o porezu na dodatu vrednost s propisima EU najviše odraziti na poslovanje kompanija i celokupnu srpsku privredu, pre svega zavisi od načina na koji će se promene ovog zakona (kao i sve dosadašnje i sve buduće promene kako ovog, tako i drugih poreskih zakona) primenjivati od strane Poreske uprave, Ministarstva finansija kao drugostepenog organa u poreskom postupku i Upravnog suda, kao sudske instance koja bi trebalo da služi kao korektivni sudski faktor tumačenja poreskih propisa od strane organa uprave.“

    Đorđević kaže da ako analiziramo najznačajniju izmenu učinjenu poslednjim izmenama i dopunama Zakona o porezu na dodatu vrednost – promene učinjene u članu koji određuje mesto promena usluga, „svakako se mora konstatovati da navedene promene jesu napredak i da otklanjaju određene nedoumice koje su se javljale u prethodnom periodu“.

    „Ipak, mora se takođe konstatovati i da su i dalje ostale neke druge nedoumice, koje ovim izmenama nisu otklonjene. S tim u vezi bi možda trebalo razmišljati da se propiše ovlašćenje Ministru finansija da podzakonskim aktom bliže uredi šta se smatra uslugama navedenim u predmetnom članu i za još neke usluge za koje trenutno Zakon ne daje Ministru takvo ovlašćenje. To bi verovatno doprinelo i poreskoj sigurnosti u odnosu na porez na dodatu vrednost,“ kaže Đorđević i dodaje da je jedna druga ranija promena, kojom je propisano da je i strano lice obveznik, nije dovoljno precizirala šta se tačno smatra samostalnim obavljanjem prometa u okviru obavljanja delatnosti.

    „To pitanje je značajno i za domaća lica, ali je još značajnije za strana lica jer je u ovom momentu nejasno koji je to obim prometa (na teritoriji Republike Srbije) potreban, i u kom vremenskom periodu, da bi se strano lice smatralo obveznikom“, kaže Đorđević.

    Na pitanje kako ocenjuje poresku sigurnost, i da li domaće kao i inostrane kompanije koje posluju na tržištu Srbije imaju mogućnost da dugoročno planiraju svoje poreske rashode, Đorđević odgovara da smatra da da samo delimično postoji ovakva mogućnost.

    „U svojoj dosadašnjoj praksi sam više puta imao prilike da doživim da se menjaju tumačenja i način primene poreskih propisa, tako da nešto što se smatralo redovnom i normalnom praksom i ispravnim načinom primene poreskih propisa od, bilo domaćih bilo inostranih, kompanija, bez prethodne najave i obaveštenja privrednim subjektima, postane od strane Poreske uprave proglašeno pogrešnim načinom primene poreskih propisa. Pa se onda na osnovu toga donose poreska rešenja u postupcima terenske kontrole i naplaćuju dodatni iznosi poreza“, kaže Đorđević.

    „U tom smislu se gornja ocena da problem nisu u toj meri zakonska rešenja mora dopuniti i ocenom da u oblasti poreskog prava postoje više pitanja koja se mogu detaljnije zakonski urediti, upravo iz razloga da bi se izbegla dijametralno suprotna tumačenja kako se određena odredba treba primeniti. Čak i ako bi krajnji efekat toga bio da tumačenja budu po privredu nepovoljnija, i to bi ipak sveukupno bilo bolje, jer bi se time povećala poreska sigurnost, kao jednog od najvažnijih ciljeva koji dobra poreska politika mora da ostvari“, zaključuje.

    Izvor: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE