Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Mila Litvinjenko Aura

    Mila Litvinjenko, gracija i „kul lik”: Samopouzdanje nemate sa 25 godina, ono se bazira na pokriću

    Uvažena dama globalne poslovne zajednice Mila Litvinjenko, vlasnica kozmetičke kuće Aura, posluje, živi i misli izvan kalupa, na sebi svojstven način. Evo šta je rezultat.

    Mila Litvinjenko registrovala je Auru 17. aprila 1996. godine, kao jedini zaposleni u firmi. Odevena u kostimčić kao Milka Planinc, sa kartonskom kutijom iz koje su na sve strane ispadali ruževi za usne, krenula je od grada do grada, tražila parfimerije, ulazila u robne kuće, pokušala u Valjevu, a prvog većeg kupca imala u Čačku.

    Za devojku koja je odrasla na relaciji Botanička bašta – Dižon, odgajana u kući intelektualaca, oca epidemiologa i majke profesorke francuskog jezika, ovo je bio kuražan iskorak u nepoznato. Smelost se ispostavila kao koncept na kom je izgradila svoj identitet.

    Istovremeno gracija i „kul lik”, empatična kao obožavana učiteljica koja svojim đacima pred početak časa podeli praline, Mila Litvinjenko ništa ne krije, ni ranjivost ni hedonizam. Razgovaramo u beogradskom predstavništvu kompanije Aura, na Lionu, iza „Lipovog lada”, mada bi se snašla i u obližnjem dečjem parku. Šta je to za damu koja se na kompanijskom tim bildingu pojavi u ronilačkom odelu!

    Mila Litvinjenko, vlasnica kozmetičke kuće Aura

    Mila Litvinjenko, vlasnica kozmetičke kuće Aura

    • Možete li da napravite kratak rezime 2022. godine?

    Na velikom ispitu je bilo moje liderstvo. Nije nelogično da vlasnik kompanije treba da bude nalik vojskovođi, „prvi na liniji fronta”, sa jasnom vizijom gde ide i konkretnim objašnjenjem zbog čega bi trebalo da ga njegovi sledbenici prate. Ovo znamo u teoriji, a mogu reći da sam u 2022. i te kako iskusila i u praksi.

    Činilo mi se da sam vojskovođa konstantno, što je bilo praćeno brojnim promenama, i ličnim i poslovnim. Dogodila nam se, recimo, pljačka kamiona sa robom, u Bugarskoj. To je od mene tražilo brzu reakciju i još brža objašnjenja za svoj tim saradnika. Rekla bih da sam u 2022. spoznala neke svoje veštine kojih ranije, vrlo verovatno, nisam bila svesna.

    • Koje su to veštine?

    Aura je u ovoj godini imala jedan period takozvane medijske tišine, kojoj, inače, nisam bila sklona. Ispostavilo se da mi je plodonosna taktika bila „Bolje ništa nego išta”, a ne bih mogla reći da sam to umela pre. Imali smo organizacione promene i kreiranje novog tima. Dok nismo osetili jedni druge i spoznali da je to dobar i uigran sastav, nismo srljali u realizaciju i promociju novih proizvoda.

    Baš neposredno pre nego što ste vi došli, razgovarala sam sa direktorkom razvoja i usvojile smo 16 novih proizvoda za 2023. godinu. Za nekoliko dana ćemo na tržište izbaciti novi lak za nokte, ruž za usne i senku za oči.

    • Kako ste publiku ubedili u to da je Aurin ruž za usne kvalitetan koliko i inostrani?

    Moj cilj je prvobitno bio da publika proba naše proizvode. Bila sam potpuno ubeđena u to da, ako probaju naš proizvod, vratiće mu se. Verovala sam u naš kvalitet opravdano. Zašto? Zato što kupujemo sirovine od svetskih lidera. Tamo gde vodeći svetski brendovi šminke nabavljaju sirovine za svoje proizvode – tamo kupujemo i mi. Ova strategija nije se desila zbog moje pameti, naprotiv. Nastala je iz neznanja. Gledala sam odakle se snabdevaju najbolji i najuspešniji brendovi i sledila ih.

    Aura se, to mi je s ove tačke gledišta potpuno jasno, širila zahvaljujući kvalitetu, i to potpuno mirno, nismo jurili uspeh preko noći. Naša strategija je jednostavna: na tržišta ulazimo tako što damo svoje uzorke, otkrijemo sastave proizvoda, kažemo da smo registrovani u EU, istaknemo ko su nam dobavljači – i to je to. Iskreno govoreći, da se vratim na postavljeno pitanje, u Srbiji nam jeste bilo najteže, pogotovo kada ljudi čuju da je fabrika u Nišu.

    • Čuo sam da se ljudi iz vaše industrije iznenade kada je posete.

    Istina je da ljudi iz sveta dožive šok. Obišla sam mnogo kozmetičkih fabrika po inostranstvu i mogla bih da izdvojim dve ili tri koje su bolje od naše. Ne govorim o estetici, već o funkcionalnosti, higijeni i bezbednosti.

    • Ako bismo pogledali tabelu vaše finansijske direktorke, na kom tržištu Aura najbolje posluje?

    Jaki smo u zemljama bivše Jugoslavije, pogotovo u Hrvatskoj, kao i u Makedoniji. U nekoliko zemalja Evropske unije, takođe, beležimo pristojne rezultate. Planiramo da krenemo i na Bliski istok. Imali smo tamo distributera ranije, ali nije to izgledalo onako kako smo zamislili. Od marta 2023, Aura kreće ponovo na Bliski istok, ali na pravi način.

    Pored toga, tu je i onaj deo koji posebno volim: private label. Između ostalog, on je finansijski dobar kao sredstvo za investiciju, jer u tom slučaju ne brinete o distribuciji, marketingu, dizajnu itd., nego dođe naručilac posla, kaže šta mu treba i mi to uradimo.

    Mila Litvinjenko

    Mila Litvinjenko

    Rekla bih da je trenutak u kom jedna firma beleži zapažen uspeh onaj kada svoju pamet počne da prodaje drugima. Ranije smo kupovali tuđu, sada prodajemo svoju, a za to je bilo potrebno vreme.

    • A da li biste prodali celu kompaniju, ne samo pamet?

    Da ste me ovo pitali pre deset ili pet godina, rekla bih: Nikada! Verovatno bih vam tada rekla da ću ovo raditi kao Lilijan Betankur, dok sam pri zdravoj svesti i čistoj pameti. Međutim, sada na ovo gledam racionalnije, mudrije i poslovnije. Firmu treba prodati kada je dovoljno jaka. Ne zato što želim da imam mnogo veći profit u odnosu na sada, nego smo svesni činjenice da veliki igrači, žargonski rečeno, dođu i „strovale” one manje.

    Imajući u vidu da Aura koegzistira pored svetskih igrača, neminovno je da nas doživljavaju kao konkurenciju. Lično, nisam više emotivna na način na koji sam bila. Ono što sigurno znam jeste da, ako budem prodala Auru, neću želeti da radim u toj firmi, ni pod kojim uslovima. Bitno mi je da ljudi koji su bili sa mnom budu zadovoljni, u tom smislu imam veliku odgovornost. Svakako, još uvek nije trenutak za prodaju, potrebne su još tri-četiri godine da firma dovoljno ojača.

    • Kompaniju ste osnovali sredinom devedesetih, kada je uveden embargo na kozmetiku iz Slovenije. Slučajno ili namerno?

    U tom trenutku bila sam spremna da radim ono što me ispunjava, to je jedino što sam sa sigurnošću znala, dok prilike na tržištu, iskreno govoreći, nisam dobro poznavala. Ipak, ispostavilo se da je Aura nastala u idealnom momentu.

    Ako bismo nešto mogli nazvati dobrim periodom za pokretanje biznisa, to je onda onaj momenat kada ste sami sa sobom spremni da izgarate za svoju ideju.

    Nije sve u novčanim sredstvima, pogotovo sad, u eri internet distribucije sadržaja. Krenite, samo krenite, ne smišljajte razloge za odustajanje.

    • Ne vidimo da isprobavate svoju šminku na društvenim mrežama, što vlasnice drugih kozmetičkih brendova neretko čine u službi marketinga.

    Aura ne treba da se pojavljuje u nekim emisijama samo zbog reklame. To je stav od kog ne odustajem, po cenu toga da prodaje padne. Ako nisam ovoliko godina, neću ni sad. To isto važi i za moje šminkanje. Nisam to radila, a ako bih počela, pogazila bih svoju reč.

    • A Tiktok?

    Prijatelj mi je rekao da će ta društvena mreža biti dominantna – nisam mu verovala. Međutim, sada mu verujem. Ako govorimo o kozmetičkom proizvodu, doslovce 15 minuta nakon nakon što ga influenserka isproba – on bude rasprodat. Neverovatno! Zbog toga pratim Tiktok. Posvetim mu petnaestak minuta dnevno.

    • Vrlo aktuelna poslovna tema jeste nedostatak radne snage i potpuno nova poslovna kultura koju donose nove generacije. Kakav odnos gradite sa mladima?

    Uvek sam za to da ljudi odu na bolje, podstičem ih u tome i lepo ispratim. Međutim, u prethodnoj godini bili smo suočeni s odlascima zaposlenih a da nismo mogli da spoznamo konkretne razloge za to. Ako govorimo o magacionerima: radnici su prijavljeni, šminka je laka za nošenje, fabrika je čista kao apoteka… A odu. Potom mi se to desilo i sa radnicima u proizvodnji. Nemaju rezervni plan, nisu nezadovoljni uslovima, samo im se, jednostavno, ne radi, teško ih je zadržati.

    U prvi mah, priznajem, reagovala sam emotivno i bila šokirana takvim odnosom prema poslu, teško mi je to padalo. Njihov jezik, rečnik, ophođenje… Bila sam prinuđena da radnici koja mi je u poslovnom smislu potrebna kao suvo zlato dam otkaz zbog ophođenja prema ljudima iz posla. Bilo mi je teško zbog tih stvari, a onda sam shvatila da je to tako i jedino što mogu da promenim jeste sopstveni ugao gledanja. Zbog toga sam takve situacije odlučila drugačije da posmatram i da ih prepričavam u formi anegdote.

    Svi pokušavamo da otkrijemo šta treba ponuditi mladima da bi bili zadovoljni. Kao i moje kolege, još uvek tragam za tim rešenjem,.

    • Gledajući vaš poslovni život, vidimo avione, putovanja, garderobu… A šta je iza svega toga?

    Iskustvo dolazi sa godinama. Kako bivamo zreliji, tako postajemo i otporniji na komentare, predrasude, neistinite priče koje o nama kreiraju. Ne možete imati samopouzdanje sa 25 godina, iako mladi danas fingiraju da ga imaju. Samopouzdanje se bazira na pokriću.

    Elem, predrasude me ponekad pecnu, ne mogu da kažem da nije tako, ali sam prestala da se pravdam – naprotiv, sada koristim hešteg #možemise. Znala sam da će, kada na sastancima počnem da govorim, prestati da me gledaju kao plavušicu koja ima nekog Rusa. Bila sam strpljiva, nisam se bavila demantijima i došle su stvari na svoje mesto.

    Mila Litvinjenko

    Mila Litvinjenko

    • Budimo iskreni: ljudi u vama često vide interes. Kako ih filtrirate? Ko vam je na kraju dana prijatelj?

    Često stvari vidim kroz roze naočare i to je umelo da mi napravi problem u životu. Bila sam naivna, priznajem, umela sam da padnem na prvu priču i poverujem da je neko simpatičan. Naučila sam sebi da kažem: „Smiri utisak!” „Smiri doživljaj, Mila!” – često sebi govorim.

    Jedna bliska saradnica ume da me spusti na zemlju. Ja se nakon sastanka javim pod utiskom dobre ideje i sa željom za nekim novim projektom, a onda mi ona vrati: „Mila, pa to si rekla i prošli put.” Stoga, neretko svojim saradnicima kažem da imaju potpunu slobodu da me opomenu. „Klepite me onim za muve”, doslovce im kažem.

    Volim kada uđem u svoj dom, u svet tišine, sednem među knjige i tu provedem pola sata ćuteći. Tako se „čistim”. Ponavljam, učim da zaključke ne donosim ishitreno, da ne osuđujem, da oprostim… Mislim da sam sve bolja u tome, iako mi, iskreni da budemo, treba još vremena.

    • Nikad više takozvanog rada na sebi, a nikad više usamljenih ljudi. Kako to komentarišete?

    Iz tih razloga koristim svaku moguću priliku da „šmugnem” i otputujem. S druge strane, ne radim stvari na silu – možda se dobar deo odgovora krije i u tome. Znate koji problem imam?

    Ljudi koji su stvarno čisti i čestiti ne žele da me pozovu kako ne bi ispalo da im nešto treba. A u inostranstvu sam samo Mila i nemam prikolicu koju ovde vučem za sobom.

    • Da li tu „prikolicu” imate i kada ste u okolini Niša?

    Tamo mi je predivno i mislim da tu regiju poznajem gotovo bolje od samih Nišlija. Izdvojila bih Radikine Bare, mesto prema Niškoj Banji, gde ljudi i dalje govore „Dobar dan!”. Vidi me čovek koji šeta kravu pored puta i pita: „Kako ste?”

    • Saznao sam da vam je psiholog rekao kako vršite agresiju na ljude. O čemu je reč?

    „Jaaa?!”, pitala sam ga. Rekao mi je kako se potreba da ljudima činim a da me i ne pitaju za pomoć može protumačiti pogrešno, pogotovo ako je usmerena ka onima koji u sebi nemaju osećaj za davanje. Tako se javlja netrpeljivost, jer ih podsećate na ono što oni nemaju. Onda sam shvatila da je krivica u meni i da moram, kao što sam malopre rekla, da smirim utisak.

    Izvor: BIZLife Magazin/Stefan Tošobi

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE