Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Borislav Despotović, privatno zdravstveno osiguranje

    „Ma, neće to mene“: Ima li radnik u Srbiji novca za privatno zdravstveno osiguranje?

    Svi mi imamo neku osobu u imeniku telefona koja, kada nas pozove, tačno znamo da joj nešto treba, ali da se ne lažemo, svako od nas je bar jednom u životu bio upravo ta osoba. E sad, imamo ljude koje je muka stvarno naterala, ali i one koji to stalno rade, jer ne umeju ništa drugo osim da se ogrebu o nekoga. Ali nećemo sada pričati o tim parazitima, nisu nam oni tema.

    Kad u Srbiji nekog moraš da pozoveš, a mrziš sebe zbog toga, uglavnom ti trebaju pare na zajam ili neka veza kod lekara. I nije tu ništa čudno, kad su zdravlje i život u pitanju, pozvaćeš i đavola lično. Niko ne može da kaže da je loše to što građani Srbije imaju zdravstvenu negu o trošku države, ali se sa tim baš i ne bi potpuno složili oni koji, na primer, čekaju operaciju kuka. Ako nemaju neku vezu da ih malo pogura na listi čekanja, na red za dobijanje veštačkog kuka doći će tek za nekoliko godina, a oni vremešniji sunarodnici ga, verovatno, neće ni dočekati.

    Mada i jednostavnije medicinske usluge prosečnom stanovniku Srbije nisu dostupne, posebno one koje su im bukvalno životno važne, kao što su CT i MR dijagnostika. Sa druge strane, kada gledamo TV seriju „Dr Haus”, vidimo kako pacijenta u Americi odmah prime na odeljenje, hitno mu urade svu dijagnostiku i očas posla – eto ga na operaciji (e sad, što mnogi od njih otplaćuju tu uslugu do kraja života, jer im polisa nije sve pokrila, to je priča za sebe).

    Privatno ili zdravstveno osiguranje?

    Elem, tu nastaje ta večita debata u našoj javnosti: šta je bolje – privatno ili državno zdravstveno osiguranje? Čini se da je kombinacija ta dva modela, zapravo, idealna, ali ako znamo da prosečna zarada u Srbiji ne pokriva ni osnovnu potrošačku korpu, otkud onda nekom radniku u Srbiji novca za polisu privatnog zdravstvenog osiguranja? Nažalost, dokle god nam životni standard bude bio nizak, privatno zdravstveno osiguranje će se posmatrati kao nešto tako dobro, a tako daleko.

    Kod zdravstvene zaštite, ma koliko mana bilo, građani Srbije imaju bar neku sigurnost, dok ne dočekaju neka bolja vremena koja će im dati mogućnost izbora osiguranja. Sa druge strane, kod putnog zdravstvenog osiguranja – mnogi građani, jednostavno, sebi kažu: „Ma, neće to mene!”, zanemarujući činjenicu da je sasvim moguće da im se desi neka povreda ili bolest tokom odmora u inostranstvu. Mada i tu treba biti realan, neretko građani Srbije uzimaju keš kredite (koji su sada papreno skupi) ne bi li tako odveli decu na najjeftinije letovanje, pa onda još i moraju da biraju da li da plate putno osiguranje za sve članove porodice ili da ih, tamo negde, bar jednom odvedu u neki fini restoran na „pravu” večeru.

    Osiguranje useva

    Ako uzmemo u obzir to da smo mi agrarna zemlja i da veliki broj ljudi u Srbiji živi od poljoprivrede, zabrinjavajuća je činjenica da se mnogi od njih i dalje radije uzdaju u Boga, sreću i dodole, umesto u polisu osiguranja useva. Istina je, lako je pametovati ovde, na papiru, i analizirati nešto iz ugla ljudi u čijim cipelama nisi nikad bio, ali ako nam je nešto pokazalo kako zaista izgleda ona narodna izreka „Skuplja dara nego mera”, onda su to bile famozne superćelijske oluje, koje su nas letos više puta opustošile. Ta surova ćud prirode nam je bukvalno predočila kako čitave godine, pa i decenije mukotrpnog rada mogu da nestanu za samo nekoliko minuta. I baš zato, kada se opet vratimo na neizbežne prihode i rashode, jasno je da nisu svi poljoprivrednici mogli da osiguraju svoje useve, ali bilo je sigurno i onih koji su to videli kao bespotreban trošak, a ne kao meru poslovne sigurnosti (a imali su novca da se osiguraju).

    Istini za volju, trebalo bi da svi povedemo više računa o osiguranju, što važi i za osiguravajuće kuće. Visoki (zapadni) standardi u oblasti osiguranja prirodno će nam doći kada i visoki ekonomski standardi (bar onaj slovenački), jer trenutno prosečan stanovnik Srbije i dalje mora da prati akcijske cene u supermarketima i kupuje toalet papir na kvantašu. U međuvremenu, dragi osiguravači, probajte i vi da se dodatno prilagodite građanima i privredi (posebno maloj), bar dok nam ne stigne to zlatnije doba. 

    Izvor: BIZLife/Borislav Despotović

    Foto: Zoran Rašić

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE