Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Kakve su nam to veštine potrebne za preduzetništvo?

    Piše: Zoja Kukić, suosnivačica Startita

    Danas na svakom koraku čujemo kako se svet u kome živimo izuzetno brzo menja i da je digitalna transformacija svuda oko nas. To jeste istina — veštačka inteligencija, internet stvari, virtuelna realnost, modifikacija DNK, i skoro svi znamo za ova tehnološka dostignuća koja prete da promene način na koji živimo i radimo. Međutim, hajde da se pomerimo iz opšte priče i analiziramo malo dublje samo jedan sitni segment neke od ovih velikih tehnologija. Razvoj veštačke inteligencije deluje da će veoma brzo omogućiti samovozeće automobile na ulicama širom sveta (u Kini već postoji i ceo grad na čijim ulicama se testiraju). Međutim, nastanak samovozećih automobila neće samo dovesti do manje nesreća na putevima i uštedeti ljudima vreme koje bi proveli za volanom. Saobraćaj bi mogao biti mnogo brži, jer bi ovi automobili međusobno komunicirali i time bi se ušteda vremena proširila i kroz brže stizanje na različite destinacije, što bi moglo da promeni i izbor lokacija za život, cene nekretnina i sl.  Parking i garaže bi značajno izgubili važnost — zašto bi ovi automobili bili parkirani na mestima gde je gužva, kada mogu sami da se odvezu na neku udaljenu i pristupačniju lokaciju. A ako već mogu sami da se odvezu, zašto onda ne bi postali i naš dodatni izvor prihoda, koji kada ih mi ne koristimo mogu da razvoze druge ljude (ili stvari)? Ako ovo ukrstimo sa informacijom da je najveći trošak taksija zapravo u vremenu vozača, onda se postavlja pitanje zašto bismo uopšte posedovali auto ako nam njegovo “iznajmljivanje” eliminacijom vozača automatski postaje jednostavno i jeftino? Ovo je samo deo pitanja i potencijalnih scenarija koji pred nas postavlja dolazak nove tehnologije, a većina njih zapravo ni nema mnogo veze sa samom tehnologijom.

    Tehnologija će zaista brzo menjati svet oko nas, ali ta promena će otvoriti mnogo netehnoloških pitanja i od nas zavisi kako ćemo se u tome snaći – da li ćemo videti prilike koje promene sistema otvaraju i da li ćemo umeti da ih iskoristimo.  Naravno da su nam za to potrebna tehnološka znanja — danas u Evropi nedostaje 500,000 programera. Ali, da bismo ta znanja maksimalno iskoristili potrebno je da razumemo širu sliku, uočimo nove mogućnosti i pametno ih iskoristimo. Ako se vratimo na prethodni primer, ne čudi što je procenjena vrednost Ubera veća od tržišne vrednosti mnogih proizvođača automobila. Prilika koju Uber ima ispred sebe je ogromna — Uber može da bude platforma zahvaljujući kojoj niko od nas neće posedovati automobil, već ćemo se prevoziti samo njihovom flotom automobila dostupnim na klik, preko njihove aplikacije koju već imamo u telefonu.

    I zato u ovom tekstu ne želim da prikažem nove tehnologije kao ključnu veštinu budućnosti, već preduzetništvo u najširem smislu te reči. Kakve su nam to veštine potrebne za preduzetništvo? Da bismo pokrenuli i vodili biznis neophodno je da uočimo priliku, preuzmemo rizik, te da uz neizvesnost ostanemo fokusirani na svoje ciljeve. Preduzetništvo nas tera da budemo fleksibilni, brzo učimo i prilagođavamo se svom okruženju, radimo u timu i budemo dobri lideri. U brzo-menjajućem okruženju sve organizacije, male ili velike, stare ili nove će tražiti upravo ljude sa ovim veštinama. Međutim, šta kažu pametniji od mene? Prema izveštaju Evropske komisije i Cedefop analizi,  80% novih poslova u Evropi odnosiće se na visoko kvalifikovana zanimanja, a poslovi budućnosti zahtevaće od ljudi da razmišljaju, komuniciraju, organizuju i nose se sa nerutinskim zadacima. Moraće da se prilagođavaju novim idejama, metodama i tehnikama, ali i da budu otvoreni za stalno učenje i prihvatanje novih znanja. Ove prognoze tvrde da će poslodavci ove veštine zahtevati na svim nivoima i u svim tipovima poslova, samo u različitoj meri. Povećane i drugačije zahteve vidimo i na domaćem tržištu, na istraživanju sprovedenom nad preko 200 menadžera kompanija prilikom izjašnjavanja o zadovoljstvu brojem zaposlenih koji imaju neophodne veštine za digitalnu transformaciju, čak 60% njih je na skali od 1 do 5 dalo ocenu 3 ili niže.

    Sve veći značaj preduzetništva vidimo i u kretanju radne snage i rastući broj samozaposlenih. U Velikoj Britaniji (UK )je čak svaki 7. radnik samozaposlen, što je najveći broj od kako se ovi podaci mere (u poslednjih 40 godina). Ovaj oblik rada je i u Srbiji izuzetno zastupljen — samozaposleni čine 30% svih zaposlenih (iako je po ovom podatku Srbija najviša u Evropi, sam udeo treba uzeti sa rezervom, jer se veliki broj preduzetničkih agencija otvara kao alternativa prijavi radnika, jer su na taj način porezi i doprinosi niži). Možda i relevantniji podatak je taj da se Srbija nalazi na 11. mestu po ukupnom udelu na tržištu frilens radnika, ispred Francuske, Nemačke ili UK (po OLI podacima). Naši frilenseri čine približno 1% svetskog tržišta, što je posebno značajno ako znamo da populacija Srbije čini svega oko 0,001% svetske. Suprotno očekivanjima, prema istraživanju organizacije CENTRA u našoj zemlji među frilenserima ima više netehničkih profesija poput prevodilaca i kreatora pisanog sadržaja ili onih koji obavljaju kreativne usluge i usluge u oblasti multimedije, profesionalne, zatim birotehničke usluge, te prodaju i marketing. Zanimljivo je i da se među frilens habovima u našoj zemji ne nalaze isključivo veliki gradovi, već se na mapi pojavljuju i manja mesta poput Kule, Rume i Kovačice.

    Svi ovi trendovi su posebno važni, jer je došlo i do promene stava o samozaposlenosti. Iako se do sada smatralo da se ljudi odlučuju na samozaposlenost uglavnom iz nužde, danas čak 75% svih samozaposlenih aktivno bira da bude u ovom statusu. Veruje se da će ovaj trend i dalje rasti, kako zbog menjanja samog tržišta, ali i generacijske promene i veće potrebe mlađih generacija za samostalnošću i nezavisnošću.

    Za kraj, želim da napomenem da preduzetništvo nije važno samo za biznis sektor, već je itekako važno i za nevladin i javni sektor. Oni su ti koji treba da olakšaju ovaj proces tranzicije, a ako se i sami ne transformišu teško će to uspeti. Pored toga, država treba i sama da uočava prilike ispred drugih i da na krilima tog znanja stvara nove mogućnosti. Šta to tačno znači? Pa, možemo da se vratimo na primer sa početka teksta — u trenutku kad ceo svet ulaže u samovozeće automobile, poligone za njihova testiranja i kreiranje odgovarajuće regulative da li je pametna odluka da se bavimo gradnjom metroa?

    Izvor: BIZLife magazin

    Foto: Privatna arhiva

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE