Vek postojanja: Kako je Radio Beograd oblikovao našu svakodnevicu?

Radio Beograd obeležava 100 godina postojanja kao jedan od najvažnijih simbola informisanja i kulturne baštine u Srbiji. Od svog osnivanja, ovaj medij je oblikovao generacije, prenosio ključne događaje, i duboko uticao na svakodnevni život. Kroz decenije, postao je sinonim za očuvanje tradicije, kulture i jezika, a njegov uticaj seže daleko izvan informativnog karaktera. 

Miloš Jevtić, dugogodišnji glavni urednik Drugog programa Radio Beograda, svoje prvo sećanje na Radio Beograd vezuje za 1948. godinu, kada je, kao dvanaestogodišnjak, u Vrnjačkoj Banji slušao čitanje rezolucije Informbiroa. Taj trenutak, kada je čitava Banja stala da sluša prenos preko tri zvučnika, duboko mu se urezao u pamćenje i bio prekretnica u njegovom shvatanju značaja radija.

„Imao sam tada 12 godina i nisam ni znao šta je to, ali sam primetio da je cela Vrnjačka Banja stala – svi su stajali kod ta tri zvučnika. Neki su se radovali, drugi plakali, a svi su se posle pitali isto: ’Kad će opet biti taj radio?’ Tada sam prvi put shvatio šta je to zapravo”, priseća se gospodin Jevtić, ističući da je ta slika iz prošlosti, kada su svi pažljivo slušali zvuke radija, postala simbol onoga što Radio Beograd predstavlja – medij koji ne samo da prenosi informacije već i duboko utiče na emocionalno stanje i svest naroda.

Nedeljni program Radio Beograda 30-tih godina

Kako su godine prolazile, značaj radija u Jevtićevom životu samo je rastao. „Kada sam se vratio u Valjevo, već sam znao šta je radio. I tada primetim da nikoga nigde nema nedeljom uveče, jer svi slušaju ’Veselo veče’. Tada sam zaista shvatio značaj Radio Beograda i od tada sam počeo da ga pratim redovno”, kaže naš sagovornik. Taj trenutak, kada su ljudi ostavljali sve što rade da bi slušali radio, postao je ogledalo značaja ovog medija za svakodnevni život.

Radio Beograd nije bio samo izvor informacija, kaže gospodin Jevtić, ističući da je on oblikovao kulturni pejzaž, bio nosilac duhovnog života i prozor u svet za mnoge ljude u zemlji. „Kad sam, 1972. godine, došao u Radio-televiziju, sarađivao sam sa mnogim ličnostima našeg javnog, kulturnog i političkog života. U Radio Beogradu su već bili Milorad Pavić, Dušan Kostić, Ljubomir Simović. Bilo je mnogo poznatih muzičara, ali i mladih darovitih novinara”, priseća se Jevtić. Njegova uloga u transformaciji Drugog programa u centar kulturnih emisija pokazuje ključnu ulogu Radio Beograda u razvoju i afirmaciji kulture.

„Radio Beograd je uveo nekoliko značajnih stvari. Prvo, afirmisao je medije kao deo života naroda. Drugo, uradio je mnogo da se shvati da politika nije samo ono što je čula javnost, nego da je politika deo života svakog čoveka. Treće, Radio Beograd je učinio da sport postane popularan”, ističe Jevtić. On posebno naglašava doprinos sportskog novinara Radovana Raće Markovića, čiji su prenosi fudbalskih i košarkaških utakmica postali deo svakodnevnog života, uvodeći sport u svaki dom.

Davnašnji spikeri Radio Beograda: Miodrag Stevović, Marija Slavković, Miodrag Zdravković i Vladimir Mijušković

Poseban doprinos Radio Beograd dao je afirmaciji privrede, ističe naš sagovornik:

„Zove mene Dragan Nikolić, direktor ’Prvog maja’, iz Pirota, i pita me da li bismo mogli da organizujemo jednu emisiju o njegovoj firmi. Ja ga pitam da li mu treba reklama. On kaže: ’Ma, ne, hoću na napravite priču o tome kako mi radimo i živimo.’ Radio je imao ulogu da afirmiše privredu, škole i svako selo. Imali smo tada jednu sjajnu emisiju – ’Autobus u pola šest’, koju je radio Milan Knežević, i svako je selo želelo da ga taj ’autobus’ predstavi slušaocima.”

Značaj radija za očuvanje tradicije i porodice, kao stubova društva, ne može se potceniti. „Zamislite koliki je bio značaj emisije ’Veselo veče’! Kad se ona emitovala, praznile su se kafane i ulice”, kaže Jevtić. Ta emisija nije bila samo zabava, već događaj koji je okupljao porodice i zajednice, stvarajući osećaj zajedništva i povezanosti. „Radio Beograd je mnogo doprineo afirmaciji tradicije i porodice kao oslonca društva”, dodaje on, naglašavajući ulogu radija u očuvanju jezičke i kulturne baštine. „Tu je bila i jedna značajna žena za Radio Beograd – Draga Jonaš, koja je doprinela tome da jezik Radio Beograda bude književni jezik. Ona je obrazovala generacije, naučila ih da govore i akcentuju kako treba. Radio Beograd je mnogo doprinosio književnom jeziku”, zaključuje naš sagovornik.

Studio IV Radio Beograda

Kroz svoju karijeru, Jevtić je bio svedok mnogih promena, ali je uvek prepoznavao ključnu ulogu radija u edukaciji i informisanju javnosti. „Radio je afirmisao mnogo nepoznatih ljudi, malih kolektiva, sela i gradova. Radio je u ono vreme, znatno više nego danas, pažnju poklanjao deci. Deca se na radio-televiziji, a na radiju naročito, uče da dobro govore, a posle i da čitaju”, objašnjava on. Kroz emisije za decu, poput onih koje je vodio Dragan Lukić, ili kroz rad Duška Radovića, radio je oblikovao generacije, ne samo kao medij zabave već i kao sredstvo obrazovanja i kulturne emancipacije.

„Ja sam 1974. godine počeo da radim jednu emisiju koja se zvala ’Gost Drugog programa’ i svake nedelje dolazio je po jedan naučnik ili umetnik iz cele Jugoslavije tadašnje, razgovarali smo jedan sat bez muzike. Tu su govorili Krleža, Andrić, Ćopić, Desanka Maksimović, Jovan Ćirilov, Mira Stupica, Boško Petrović, Pavle Savić i drugi, a što je najzanimljivije, svi su mi govorili da to neće niko da sluša”, priseća se gospodin Jevtić, naglašavajući da je ta emisija imala veliki odjek među slušaocima i da su tada dobijali mnogo pisama slušalaca.

Poslednji intervju Desanke Maksimović za emisiju „Gost Drugog programa“ autora Miloša Jevtića

Jedan od ključnih momenata u razvoju radija bilo je uvođenje džez muzike. „Bio je na radiju Nikola Karaklajić, koji je uveo rokenrol još u ono vreme; mi smo tada imali emisiju o džezu i to je bila velika stvar. Radio Beograd je imao mudru politiku, odlične muzičke urednike”, seća se Jevtić. Upravo taj segment muzike, zajedno sa bogatom produkcijom narodne i klasične muzike, prema mišljenju nekadašnjeg urednika Drugog programa Radio Beograda, svedoči o kulturnoj misiji radija:

„Radio Beograd nije dozvoljavao, u ono vreme kad sam ja bio tamo, da se emituje ova grozna narodna muzika, ta novokomponovana. Mi smo imali komisiju koja je odobravala šta će se emitovati, da narod ne bi slušao taj grozni šund. Bilo je mnogo narodne muzike, ali prave, mnogo dobrih pevača, Radio je imao orkestar i ozbiljnu produkciju. Imao je simfonijski orkestar, hor, pa i dečji hor ’Kolibri’.”

Danas, u eri brzih digitalnih promena, naš sagovornik vidi budućnost radija kao izazovnu, ali i punu mogućnosti. „Radio sigurno nikada neće umreti, ali mora da potraži neke nove sadržinske i tehničke mogućnosti”, smatra gospodin Miloš Jevtić. Iako se svet medija dramatično menja, Radio Beograd, sa svojim bogatim nasleđem, i dalje ima snagu da se prilagođava i ostane relevantan, dok i dalje neguje kulturu, jezik i tradiciju, što je i bio njegov cilj od samih početaka. 

Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER.

Izvor: BIZLife/Borislav Despotović

Foto: Arhiva Radio Beograda

What's your reaction?

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

developed by Premium.rs | Copyright © 2025. bizlife.rs | Sva prava zadržana.

MAGAZINE ONLINE