Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Kakav će biti „hrabri novi svet” koji nas očekuje?

    Piše: Miloje Sekulić, suvlasnik, Homepage Creative. Digital.

    Brave New World”, utopijska novela britanskog filozofa Oldusa Hakslija, izašla je 1932. godine. Slično futuristi Gibsonu, koji je svoje naučne radove smeštao u romane, on je promišljanja o ljudskom društvu i budućnosti smeštao u novele. „Većim delom postavljen u futurističku svetsku državu, čiji su građani ekološki integrisani u društvenu hijerarhiju zasnovanu na inteligenciji, roman predviđa ogromna naučna dostignuća u reproduktivnoj tehnologiji, učenju u snu, psihološkim manipulacijama…”, pisao je Haksli. Događaji koji su se samo nekoliko godina kasnije odvijali širom planete pokazali su koliko je ovaj autor pogrešio, a i danas, skoro 100 godina kasnije, stravično smo daleko od „države ekološki osveštenih građana koja se zasniva na inteligenciji i učenju”. Predviđanja i planiranja često omanu.

    Kada god mi neko pomene planove, ili se sâm zanesem praveći ih, setim se poslovice tradicionalnih stanovnika Havaja: „Ako hoćeš da zasmeješ bogove, reci im svoje planove.” Čuo sam je od mog druga, poslovnog konsultanta Miodraga Kostića, koji je, od 18 godina u SAD, devet proveo na Havajima, razrađujući internet startap i družeći se mahom sa domaćim stanovništvom. Uostalom, kada smo, 2013. godine, angažovali konsultantkinju da nam pomogne u pravljenju biznis plana za agenciju, njena rečenica koja mi se urezala u pamćenje glasila je: „Plan je ništa, a planiranje sve.”

    U petak, 6. marta, završili smo planiranje za ovu godinu, otišli na večeru, opustili se i tada je nastala moja „crveno na radost” profilna fotografija. Manje od nedelju dana kasnije obavestili smo „houmpejdžerse” koji se osećaju uznemireno zbog talasa epidemija koji nam je kucao na vrata da mogu da ostanu kod kuća, a po proglašavanju mera prebacili smo se svi u #stayhome, ili u našoj verziji – #stayhomepager mod rada i života. „Ako hoćeš da nasmeješ bogove…”

    Pomislili biste da nam je to prirodno stanje, jer smo „digitalci”, pa baš i ne volimo da idemo na posao. To, u suštini, nije tačno. Glavni tajni sastojak marketinga jeste emocija, a nje teško da ima na daljinu. „Muka napravi priliku”, kaže narod, pa smo se oprobali i u takvom načinu rada. Nije ispalo loše. Nismo izgubili nijednog klijenta. Verujemo da je to prvenstveno posledica zaista partnerskog i ljudskog odnosa koji sa njima razvijamo. Osvojili smo i neke nove. U istom smo broju kao i na početku krize i nismo smanjivali plate. Želim i da pohvalim mere koje je Vlada proglasila za pomoć privredi. Mislimo da su, bar u slučaju naše industrije, adekvatne.

    Kada je posao u pitanju, potrudili smo se da promislimo, a potom i da prenesemo šta smatramo da je potrebno i na koji način komunicirati u ovom periodu, kao i u vremenu kada pandemija prođe. Da verujemo u ono što govorimo i pišemo i „živimo to”, pokazali smo projektom „Nutrino igraonica”, koji je razvijen u proteklih nekoliko nedelja kao mesto predaha od vesti i briga i kao zabava za celu porodicu, a sasvim na tragu vrednosti Nutrino brenda.

    „Pomenula se – ne povratila se” epizoda u našim životima – gotova je. Izlaz iz jednog za sve teškog i zahtevnog mentalnog stanja i povećanih napora svake vrste da prebrodimo ovaj period. Ono što smatram da je bitno jeste svesnost da prelazimo u fazu „lične odgovornosti i procene rizika”, kako to definišu zvaničnici, dok razmišljamo o budućnosti i upuštamo se u nju.

    Dok sam razmišljao o tekstu, čitao sam izjavu doktora Kona: „Virus je pri kraju, ali bez ove četiri stvari teško da ćemo smeti dalje.” Kao epidemiolog, fokusirao se na mere socijalnog distanciranja, pranje ruku, korišćenje dezinfekcionih sredstava i nošenje maski po potrebi, u zatvorenim prostorima. Ove napomene su poslednjih nedelja toliko puta ponovljene da i ne razmišljamo o tome koliko promena donose. Ne samo pranje ruku, to smo mahom i ranije radili. Kratkoročno je neophodno prilagoditi radne prostore, promeniti navike, smanjiti fizičke sastanke, fokusirati se na virtuelne konferencije itd.

    Kakva nas budućnost očekuje, pitanje je od milijardu dolara. Sigurno drugačija! Hoće li se ona ogledati samo u trivijalnostima, na primer, kakve su kabine od pleksiglasa na plažama, da li će nam uvesti „pasoš vakcinacije” pri ulasku u neke zemlje, do kada ćemo se pridržavati socijalnog distanciranja i kada će unučići bez straha roditelja zagrliti bake i deke – ostaje da se vidi. To nisu ugodne perspektive, ali će mnogo toga očigledno morati da se promeni.

    Ovih dana pojavile su se nebrojene studije, kolumne i polemike o toj temi. I ovaj broj „BIZLifea” posvećen je, uostalom, predviđanju promena koje nas očekuju u budućnosti. Prestao sam njima da se bavim dok me kao malj u glavu nije pogodila beskonačno kratka i sjajna rečenica:

    „Somewhere in the world right now, a small group of rebels and misfits are starting a company that will be worth $1 Trillion by 2040.”

    Izrekao ju je na svom „zidu” preduzetnik, humanitarac i motivacioni govornik Presli, sa kojim sam povezan u zatvorenoj grupi poslovnih i marketinških konsultanata sa sedištem u Londonu. Savršeno je pogodio suštinu.

    Ne mislim pri tom na već izlizani kliše po kome je kineski znak za krizu sastavljan od znakova za opasnost i priliku. Mislim na Darvinovu teoriju prirodnog odabiranja, čija je suština u ideji da ne prežive i napreduju najjači, nego najsnalažljiviji. Oni koji se prilagode i nađu način. Oni koji ne guraju tvrdoglavo po ustaljenim šemama i ne idu zacrtanim putevima, nego su fleksibilni i u promeni uslova traže mogućnosti.

    Treba se, uostalom, podsetiti da su neke od sjajnih inovacija koje sada rutinski koristimo nastale kao reakcija na krizu 2008‒2009. godine. Drop Box, WhatsUpp i AliBaba samo su neki od poznatijih primera. Pogledajmo i šta se dešavalo u proteklih mesec i po dana kod nas. Pojavila se, na primer, mogućnost za onlajn konsultacije sa lekarima široke palete specijalnosti, kao i da za svog školarca odaberete jednog od oko 20.000 profesora za dodatne časove, bez dolaska u kuću. Da ne pominjemo bujanje onlajn prodaje, dostavu bukvalno svega na kućnu adresu i sada već hiperprodukciju onlajn kurseva i seminara. A toliko toga je tek u planu!

    Svet će sigurno biti drugačiji, a kakav ‒ videćemo tek, u bližoj i daljoj budućnosti. Sigurno je samo da treba hrabro ali oprezno krenuti u njega, čuvati se i prilagođavati se snažno i neprestano. U tome je suština.

    Izvor: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE