Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Ima li mesta za NOVOG IGRAČA na tržištu telekomunikacija u Srbiji?

    Jedno od najdinamičnijih i najkonkurentnijih tržišta u Srbiji je svakako tržište telekomunikacija. Poslednjih godina doživelo je određenu konsolidaciju i ukrupnjavanje a sada ima najava o ulasku još jednog velikog igrača na tržišta fiksne telefonije i kablovskih operatera. Ima li prostora za to, kakva je dobrodit krajnjeg korisnika od toga i uopšte kakav je kvalitet pruženih telekomunikacionih usluga na našem tržištu, razgovarali smo za BIZLife portal sa Slobodanom Markovićem, savetnikom za digitalizaciju (Digital Advisor) u Programu Ujedinjenih nacija za razvoj u Srbiji (UNDP).

    • Ovih dana je godinu dana od pojave epidemije korona virusa i promenjenih okolnosti u kojima posluju tržišta i kompanije, pa među njima i telekomunikacije. Kako se ta svojevrsna kriza odraazila na konkretan sektor u Srbiji? Da li su neki procesi usporeni?

    U prvim danima po proglašenju vanrednog stanja prošle godine najveći deo građana je ostao kod svojih kuća i bili su prinuđeni mnogo više da telefoniraju, razmenjuju poruke, koriste internet. Mreže svih operatora bile su pod velikim pritiskom, ali su uspele da izdrže taj nalet. Operatori su u međuvremenu podigli kapacitete svojih mreža, tako da su uspeli da se prilagode novom stanju koje podrazumeva povećani saobraćaj tokom dana zbog rada od kuće.

    Pandemija nam je pokazala ne samo koliko je internet otporan, nego i koliko predstavlja važnu društvenu infrastrukturu. Bez njega ne bi bila moguća onlajn nastava i rad na daljinu, a za mnoge biznise upotreba interneta tj. e-trgovine predstavlja veoma bitan, a u nekim momentima i jedini, kanal prodaje.

    Pojačano korišćenje telekomunikacionih usluga i jači fokus na digitalnu transformaciju svakako će pogodovati razvoju tržišta na srednji rok. Sa druge strane, produženo trajanje pandemije učinilo je poslovanje neizvesnim i otežalo planiranje, pa su zato neki operatori sada oprezni sa investicijama. Međutim, ne vidim da će ovo ostaviti teže posledice po sektor. Ne vidim alternativu daljem ulaganju u tehnologije kao što su optičke i mobilne mreže nove generacije, koje treba da podrže mnoge trendove u dolasku – od pojačane digitalne transformacije i e-trgovine, preko razvoja novih internet servisa u raznim oblastima, do povećane potrebe za automatizacijom u domenu proizvodnje, autonomnih vozila itd.

    • Kako biste ocenili trenutno stanje i situaciju na tržištu telekomunikacija u Srbiji, da li je konsolidovano ili postoji prostor za neke nove igrače?

    Naše tržište odlikuje visok nivo koncentracije. Teško ćete naći neki tržišni segment u oblasti telekomunikacija gde prva dva ili eventualno tri operatora drže manje od 70-80% tržišta. Resursi potrebni za ulazak na tržište – pre svega u smislu kapitalnih ulaganja u infrastrukturu, troškova licenci, marketinga itd. – veliki su. Sa druge strane, ukupan broj korisnika u Srbiji i njihova ekonomska moć imaju svoja ograničenja. Povrh svega, država sve ove godine nije učinila dovoljno da se konkurencija pospeši. Tako da nije nimalo lako ući na tržište i napraviti značajnu razliku. To se možda najbolje vidi na primeru Vipa kao trećeg operatora u mobilnoj telefoniji, kome je trebalo više od 10 godina da izgradi solidnu tržišnu poziciju.

    U tehničkom smislu, prostora svakako ima i to nije problem, čak i kada je 5G u pitanju. U ekonomskom smislu situacija je, kao što sam pomenuo, nešto drugačija. ETF je u studiji koju je napravio za RATEL u vezi sa dodelom 5G licenci procenio da ne postoji ekonomsko opravdanje za novog mobilnog igrača. Ja bih tu odluku ipak prepustio tržištu, posebno imajući u vidu javno izraženu nameru novih igrača da konkurišu za 5G licencu.

    Što se tiče manjih igrača i njihove saradnje sa velikim operatorima – razvoj fiksnih i mobilnih mreža nove generacije povlači za sobom promene u internoj organizaciji mreža operatora, otvara mogućnosti za nove načine pružanja usluga, nove aplikacije, nova partnerstva sa IT sektorom… tako da prostora za razvoj tu svakako ima na više nivoa.

    • Kada govorimo o postojećim igračima, čini se da se tržište, što se tiče pružalaca usluga krajnjim korisnicima, prilično polarizovalo posle serije preuzimanja poslednjih nekoliko godina, na dve velike kompanije i ostale manje. Može li se govoriti o ostvarenoj koristi za krajnjeg potrošača u toj konstelaciji snaga i koja bi ona bila?

    Veći operatori mogu da donesu raznovrsniju i kvalitetniju ponudu sadržaja, više usluga za isto ili manje para i sve drugo što dolazi kao posledica ekonomije obima. Međutim, kada postoji mali broj konkurenata, onda je i tržišna dinamika slabija. Ovo rezultira time da operatori sporije šire mrežu, nude usluge koje su vrlo slične konkurentskim, sporije inoviraju, a korisnici ne vide veću korist od koncentracije. Kod nas je situacija takva da je korisnicima u najvećem broju slučajeva izbor veoma sužen, a kada ga imaju mogu da biraju između vrlo sličnih, neznatno boljih ili lošijih ponuda.

    • Kakav je kvalitet interneta u Srbiji, bili smo svedoci brojnih pritužbi na brzinu i konstantan kvalitet prethodnih meseci, u uslovima kućnog rada, odnosno home offica? I da li se može unaprediti novim servisima, uvođenjem 5G mreže, koliko je rasprotranjen optički internet?

    Rekao bih da je, uopšteno i statistički posmatrano, kvalitet interneta u Srbiji solidan. Najveći broj korisnika danas ima na raspolaganju xDSL i kablovski internet solidnih brzina. 4G mobilni internet je takođe široko dostupan u Srbiji. Telekom je u poslednjih nekoliko godina dramatično ubrzao razvoj optičke mreže. Kablovski operatori, koji su dugo bili glavni faktor razvoja brzog interneta kod nas, nastavljaju da ulažu u optiku. Država je takođe prošle godine pokrenula program izgradnje optičke infrastrukture do onih oblasti u kojima nema infrastrukture operatora.

    Iz korisničke perspektive, naravno, iskustvo varira na svakoj konkretnoj lokaciji – koliko operatora je dovelo svoju mrežu do nje, kakva je pokrivenost mobilne mreže. Tom aspektu korisničkog iskustva treba posvetiti daleko više pažnje i to nije samo posao operatora, već i države.

    Što se tiče 5G, mislim da je pogrešno to što se aukcija za 5G frekvencije odlaže. Pre svega zbog toga što je aukcija tek prvi korak u višegodišnjem investicionom i razvojnom ciklusu. Što se više odlaže početak tog procesa, utoliko gore. Svet i okruženje nas, naravno, ne čekaju – Mađarska i Grčka su recimo dodelile frekvencije, prelazak na 5G je uveliko počeo u Budimpešti i dosta gradova u Grčkoj…

    Ne očekujem da će mobilne mreže nove generacije u prvo vreme doneti neke dramatične promene vidljive krajnjim korisnicima. Međutim, domaća industrija i IT startapi imaju šansu da razviju proizvode i usluge koji će im obezbediti mesto u globalnim tehnološkim tokovima vezanim za mobilne mreže nove generacije – od gejminga, virtuelne i proširene realnosti, preko upravljanja na daljinu i automatizacije proizvodnje, do autonomnih vozila. Isto kao što pravu snagu 4G mreže nismo videli sve dok se nisu pojavili smart telefoni sa raznim aplikacijama koje svakodnevno koristimo, tako nećemo osetiti pravu snagu 5G mreže dok se ne pojave aplikacije i servisi koji će iskoristiti njene nove mogućnosti (mnogo brži protok podataka, mnogo brži odziv mreže i mnogo više uređaja koji mogu da se povežu i međusobno komuniciraju).

    • Nedavno je iz jedne konsultatntske kuće iznet podatak u javnost da prosečan stanovnik Srbije troši oko 5.500 dinara mesečno na telekomunikacione usluge, što je 10 odsto prosečne plate i da nije reč o malim izdvajanjma, tako da na tržištu telekomunikacija vlada jedan pravi mali rat. Kako vi to vidite? 

    Što se tiče aktuelnog “rata”, žao mi je što se u medijima on predstavlja krajnje uprošćeno i uz dosta politizacije svodi samo na medijski teren. Realnost je da je Telekom poslednjih godina dosta uložio u optičku infrastrukturu. Ta infrastruktura treba da se koristi, umesto što zvrji prazna. Jedan od načina da se to postigne jeste i iznajmljivanje infrastrukture drugim operatorima. Telekom dobija mogućnost da svoju veliku investiciju brže isplati, a Telenor dobija mogućnost da svojim korisnicima ponudi daleko atraktivniji paket usluga od samo mobilnog koji sada ima. Ovaj sporazum je, koliko sam mogao da vidim iz medija, zaključen na neekskluzivnoj osnovi, što je takođe dobro. Ovo vidim kao dašak svežeg vazduha na tržištu gde su najveći operatori, što uključuje i Telekom i SBB, decenijama držali svoje fiksne mreže i sadržaje strogo zatvorenim za konkurenciju ili ih otvarali na kašičicu i pod vrlo restriktivnim uslovima.

    Sa druge strane, iako smatram da ovaj sporazum ne može dramatično i brzo da ugrozi mrežu, značajnu poziciju i tržišni udeo SBB-a, država u regulatornom smislu mora mnogo više da učini na planu stvaranja ravnopravnih uslova za konkurenciju u domenu telekomunikacija. Na primer, birokratizovana i neujednačena pravila za postavljanje optičke i mobilne infrastrukture u opštinama, neravnopravan pristup infrastrukturi u zgradama ili diskriminatorni uslovi za pristup infrastrukturi javnih i komunalnih preduzeća (kao što su kablovska kanalizacija, stubovi za rasvetu i struju i sl.) samo su neke od stvari na koje se godinama žale brojni operatori. Takođe, ako novi operater želi da konkuriše za 5G licencu, treba mu omogućiti učešće na aukciji.

    • Sa druge strane, krajem godine smo imali informacije iz istraživanja u regionu da je internet u Srbiji najjeftiniji u regionu. Kako se cenovno kotiramo po pitanju telekomunikacionih usluga a kako po kvalitetu koji se za to dobije? 

    Zavisi šta je region. Ako se pod regionom posmatra Jugoistočna Evropa, onda smo po najvećem broju parametara otprilike u donjoj polovini. Ako se gleda bivša Jugoslavija, onda smo negde u sredini. Ako je u pitanju ono što se zove Zapadnim Balkanom, onda smo pri vrhu. Ali zvanične statistike u domenu telekomunikacija dosta su bazične i daju neku opštu zbirnu sliku. Neko ko na svojoj lokaciji ima par operatora sa kablom i optikom, dobru pokrivenost mobilnim signalom – tu postoji neki izbor i veća je šansa da se dobije solidan kvalitet za cenu koja se plaća. Neko ko na svojoj lokaciji ima samo DSL opciju ili loš bežični signal, za iste pare dobija daleko skromniju uslugu.

    Dakle, treba više da gledamo pokrivenost populacije raznim mrežama, dostupnost ponuda više operatora, merimo kvalitet usluga, podstičemo konkurenciju i jačamo poziciju korisnika. U tom domenu bismo mogli da budemo mnogo bolji. Ako neke stvari i merimo, ne delujemo dovoljno uporno da stanje promenimo na bolje. Recimo, mogućnost promene mreže uz zadržavanje broja uvedeno je pre 10 godina i od tada nije bilo regulatornih mera koje bi u nekoj značajnijoj meri podstakle konkurenciju i osnažile poziciju korisnika.

    • Kakve trendove možemo očekivati nadalje, u kom pravcu bi dalje mogle stvari da se odvijaju, šta će biti u fokusu?

    U domenu telekomunikacija kod nas svakako očekujem nastavak razvoja optičkih mreža i postepeni prelazak na 5G u mobilnom domenu. Realnost je i da će ove mreže sve više da se integrišu, kao i da ćemo videti ekspanziju nekih potpuno novih aplikacija i primena ovih mreža. Voleo bih da vidim nastavak državnog programa podrške izgradnji infrastrukture, novi Zakon o elektronskim komunikacijama i novu regulativu koja treba da omogući uslove za brže i ravnopravnije postavljanje infrastrukture za fiksne i mobilne mreže. Interesantno će biti pratiti i razvoj satelitskih mreža nove generacije kao što je Starlink i da li će takvi provajderi ponuditi svoje usluge u Srbiji i regionu.

    Ne treba zaboraviti ni na slobodan Internet. Od dolaska Interneta u Srbiju, pre ravno 25 godina, imali smo mogućnost da uživamo u njegovim servisima u punom obimu, bez filtriranja i administrativnih zabrana. Ovo je velika prednost za naše građane i firme, pa se treba aktivno boriti da tako i ostane.

    • Već ste ukazivali da je ostvaren napredak u uvođenju eUprave u Srbiji, više digitalnih servisa sada već funkcioniše, a konstanstno se uvode i novi. Kako vidite sve ono što je do sada urađeno na tom planu i u regulaciji ove oblasti, šta nam sledi dalje kada je razvoj digitalizacije javne uprave u pitanju?

    Što se tiče e-uprave, veliki posao je urađen formiranjem Kancelarije za IT i e-upravu, koja je poslednjih godina značajno kadrovski i finansijski ojačana. Ona je započela konsolidaciju državne IT infrastrukture koja je zaista ogromna i kompleksna – tu su data centri, državna mreža, državni cloud, servisi za domene i hosting, email za državne službenike, tehnička podrška za razne državne portale i aplikacije preko Kontakt centra za podršku e-upravi, a tu je i infrastruktura za razmenu podataka između institucija (servisna magistrala). Izgrađen je i veliki Državni data centar u Kragujevcu.

    Zakonski okvir za e-upravu značajno je unapređen i u najvećoj meri zaokružen.

    Sa stanovišta e-servisa, portal eUprava je posle 10 godina osvežen novim dizajnom i prilagođen za korišćenje putem mobilnih uređaja. Građani su dobili na uvid podatke iz 15 registara, a masovno su korišćene usluge za elektronski upis dece u vrtiće, osnovne i srednje škole. Uvedeno je e-sanduče za dostavu dokumenata i mogućnost elektronskog plaćanja taksi i naknada karticama i e-novcem, što je bio skoro decenijski problem. Konačno, uveden je jedinstveni e-identitet građana, uz mnogo sigurniji metod identifikacije i prijavljivanje na jednom mestu (Single Sign-On). Osim Kancelarije za IT i e-upravu, određene pomake napravile su i institucije u drugim sektorima, npr. objedinjeni su sajtovi svih Lokalnih poreskih administracija, a unapređeni su i osnovni sistemi e-pravosuđa i omogućeno elektronsko postupanje pred određenim sudovima.

    Kada je u pitanju period pred nama, važno je pre svega da digitalizacija ostane u vrhu prioriteta Vlade i da se sačuva kontinuitet, odnosno uloga države koja pokreće i omogućava proces digitalizacije u raznim oblastima.

    Ogroman deo interne komunikacije države je i dalje baziran na papiru i to će u narednom periodu morati da se menja. Osim dalje konsolidacije državnih IT resursa, mislim da mnogo veću pažnju treba posvetiti pitanjima informacione bezbednosti i zaštiti podataka, što su oblasti u koje se do sada relativno malo ulagalo.

    Nedostupnost državnih servisa na određenim platformama, slanje korisnika na drugi šalter ili ažuriranje državnih servisa na 5-10 godina, treba da postane prošlost. Država treba da se strateški opredeli za razvoj usluga u tesnoj saradnji sa krajnjim korisnicima tj. građanima i biznisima. To znači da korisnici treba da budu uključeni od samog početka u osmišljavanje načina na koji se državne usluge pružaju, da se poslovni procesi i dizajn aplikacija testiraju sa korisnicima. Usluge e-uprave bi trebalo da budu dostupne svima, preko svih uređaja i da pružaju kompletno iskustvo. Korišćenje usluga i aplikacija e-uprave treba stalno da se prati, a uvidi koriste za stalna unapređenja.

    Izvor: BIZLife/Jelena Stjepanović

    Foto: Privatna arhiva, Pixabay

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE