
Digitalni nomadi: Da li Srbija postaje nova IT oaza Evrope?
Ko su digitalni nomadi i zašto su bitni za IT ekosistem?
Digitalni nomadi su ljudi koji rade na daljinu koristeći laptop i internet, najčešće u oblastima poput IT-ja, dizajna ili konsaltinga, a procene govore da ih u svetu ima više od 35 miliona. Njihov posao može biti veoma isplativ, a prosečni prihodi, prema istraživanju jednog portala, kreću se između 1.800 i 4.600 evra mesečno, u zavisnosti od profesije i tržišta. Najviše ih privlače zemlje koje nude dobar kvalitet života, stabilnu internet infrastrukturu, povoljne poreze i jednostavne vizne programe, poput Portugala, Španije ili Estonije.
Saradnica za odnose s javnoscu Srpske IT asocijacije (SITA) Ana Jovanović kaže da u poslednjih nekoliko godina Srbija postaje sve privlačnija destinacija za digitalne nomade.
”Ova pojava rezultat je globalnih trendova fleksibilnog rada, ali i specifičnih prednosti koje Srbija nudi. Još jedna od od važnih prednosti jeste upravo naš geografski položaj. Srbija predstavlja raskrsnicu između Istoka i Zapada, što opruža odlučnu povezanost i lakoću putovanja u oba pravca. Osim toga, bezbednost i kvalitet hrane dodatno povećavaju privlačnost boravka”, objašnjava Jovanović za WebMind.
Ona smatra da digitalni nomadi donose višestruke koristi lokalnoj zajednici, a da njihovo prisustvo povećava potrošnju u ugostiteljstvu, turizmu, transportu i različitim uslužnim delatnostima, čime direktno doprinose lokalnoj ekonomiji.
”Istovremeno, kroz učešće u coworking prostorima, konferencijama i neformalnim okupljanjima, oni razmenjuju znanja i iskustva sa domaćim profesionalcima, čime podstiču razvoj lokalne IT i startap scene. Verujem da njihova globalna perspektiva i različita poslovna iskustva inspirišu domaće preduzetnike da razmišljaju šire i otvaraju se ka međunarodnim tržištima”, rekla je naša sagovornica.
Srbija kao idealno mesto za privremene kampove i okupljanja
Istraživač u oblasti ekosela i održivih zajednica Sergey Dmitriev više od godinu i po dana živi specifičan nomadski život u ruralnim delovima Srbije. Zbog procedure za dobijanje stalnog boravka i državljanstva, njegova putovanja van zemlje ograničena su na najviše deset meseci tokom tri godine, pa je svoje iskustvo prilagodio selidbama unutar Srbije.
Taj način života, koji Dmitriev opisuje kao ”intra-ruralni nomadizam“, spojio je sa agro-nomadizmom – volontiranjem i pomaganjem lokalnim porodicama i strancima u radu na organskim farmama i drugim projektima. Tako je postao i pažljiv posmatrač novih generacija digitalnih nomada koji odlučuju da svoj onlajn rad kombinuju sa životom na srpskom selu.
KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE NA PORTALU WEBMIND.
Izvor: BIZLife