Ostao je upamćen kao umetnik svetskog formata – divlji, neukrotiv, originalan. Dok su mu na Zapadu dodeljivali priznanja i titule, kod kuće je često bio neshvaćen, zanemaren i zaboravljen. Njegova muzika odjekivala je svetskim festivalima, a poslednje godine života proveo je u bedi. Ipak, ostao je simbol slobode, bola i genijalnosti koje ne poznaju granice. Na današnji dan se rodio Šaban Barjamović 1936. godine u Nišu.
Šaban Bajramović je bio glas naroda koji je prepoznao ceo svet. Njegova autentičnost nije bila deo strategije – to je bio on, u svakoj pesmi, svakom stihu, svakom bolnom uzdahu.
BBC ga je još devedesetih godina proglasio za jednog od pet najvećih izvođača world music žanra, nazvavši ga “King of Roma”.Dok su ga u Londonu i Parizu stavljali na plakat kao zvezdu večeri, u Srbiji se borio za dostojanstvo.Njegova pesma „Ederlezi“, snimljena u saradnji sa Goranom Bregovićem, postala je svetski hit zahvaljujući filmu “Dom za vešanje”. Ta pesma danas se peva od Japana do Meksika, u najrazličitijim obradama, ali retko gde se pominje da je upravo Šaban dao njen najemotivniji i najprepoznatljiviji glas.
Film “Šaban Bajramović – moje putovanje” u bioskopima
Dokumentarni film o kralju romske muzike i svetskoj bluz legendi, Šabanu Bajramoviću, stiže u domaće bioskope od 10. aprila. Reditelj Željko Mirković naziva Šabana „Odisejem slobode“, a film prikazuje njegov život kao putovanje ispunjeno borbom, strašću i muzikom. Nakon uspešne festivalske turneje i brojnih nagrada, film će se istovremeno prikazivati u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.
U Srbiji se nije mnogo govorilo o njemu
U Srbiji se, međutim, sve do njegove smrti nije dovoljno govorilo o njegovom značaju. U poslednjim godinama života, bio je bolestan, siromašan i zaboravljen. Nije imao penziju, ni sistemsku podršku, iako je stvorio opus od više od 700 pesama, objavio preko 20 albuma i bio jedan od najprepoznatljivijih glasova sa ovih prostora.Ironično je to što se Šabana danas setimo najviše kad ga neko drugi pomene.
Spomenik Šabanu Bajramoviću u Nišu, izrađen od bronze, visok 2 metra i težak 600 kilograma, delo je vajara Vlade Ašanina. Otkriven je 12. avgusta 2010. godine na vrhu amfiteatra na nišavskom keju, preko puta Niške tvrđave.