
Svaki deseti sa bronhitisom
U Srbiji imamo gotovo idealne uslove da dišemo punim plućima. Izuzetak su, kažu lekari, veliki gradovi, gde veće aerozagađenje i industrija mogu da se okrive za pojavu nekih hroničnih respiratornih bolesti. Međutim, kako zapravo stanovnici u Srbiji dišu, ne postoje precizni podaci. U Institutu za zaštitu zdravlja kažu da se od respiratornih zaraznih bolesti najčešće oboleva, najviše od upale krajnika i grla i gripa. Samo tokom prošle godine ovoj ustanovi prijavljeno je 431.208 slučajeva respiratornih zaraznih bolesti.
Koliko pak ima obolelih od nezaraznih hroničnih bolesti pluća nema zvaničnih podataka, a pulmolozi ukazuju na to da su vodeće dijagnoze u ovoj oblasti hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP), astma i karcinom. Ono što posebno zabrinjava jeste podatak da mnoge hronične bolesti pluća sami provociramo neodgovornim ponašanjem, naročito pušenjem.
– Nisu sve bolesti pluća izazvane pušenjem, ali veliki broj jeste – upozorava docent dr Miodrag Vukčević, načelnik Odeljenja pulmologije KBC „Bežanijska kosa“. – Naime, dokazano je da 15 do 20 odsto pušača dobije HOBP, a pušenje je odgovorno i za nastanak raka grla, jezika, bešike. Od broja obolelih od karcinoma pluća više od 85 odsto su pušači.
Upravo HOBP, dijagnoza koja objedinjava hronični bronhitis i emfizem, u značajnom je porastu. Istraživanja koja su rađena u našoj zemlji pokazuju da ovu bolest ima oko 10 odsto stanovnika Srbije, što se uklapa u evropski prosek. Ali podatak da će HOBP 2020. godine biti peti uzrok umiranja (a početkom ovog veka bio je na 12. mestu) dovoljno govori koliko je ova bolest u porastu.
– Problem sa HOBP je što ne može da se popravi ono što je pušenjem uništeno – ističe dr Vukčević. – Prestankom pušenja i odgovarajućom terapijom mi možemo bolest da zadržimo na zatečenom nivou oštećenja i da usporimo dalje propadanje funkcije pluća, a kako će bolest dalje da napreduje i kojom brzinom zavisi od bolesnika do bolesnika. Terapijom kiseonikom može da se kupi niz godina, ali koliko, teško je reći. Iako imamo dva plućna krila, koja šalju na vreme signal da su ugrožena, problem je što mnogi te signale ne prepoznaju na vreme. Za HOBP to su jutarnji kašalj i iskašljavanje, lako zamaranje tokom napora. Međutim, kada vitalni kapacitet padne ispod 1,2 litra, odnosno kada protok vazduha koji se izduva u sekundi padne na 35 odsto, funkcija pluća je na donjoj granici izdržljivosti.
Astma, koja je na listi hroničnih plućnih bolesti na drugom mestu, odmah iza HOBP, prema procenama stručnjaka, pogađa oko osam odsto stanovnika. Pravovremenim otkrivanjem i dobrim izborom lekova ovi pacijenti mogu da dišu punim plućima. Ipak, zabrinjava podatak da je bolest u porastu, naročito u dečjem uzrastu, i da u Srbiji svaki sedmi školarac ima neki oblik astme. U 80 odsto slučajeva reč je o astmi alergijskog tipa, a najčešći izazivač je duvanski dim!
Ne treba zaboraviti ni podatak da se u našoj zemlji godišnje otkrije 5.200 novih slučajeva raka pluća, a umire 4.600 obolelih oba pola. Oni su vodeći uzroci obolevanja i umiranja muškaraca od maligne bolesti, a prema podacima Instituta za javno zdravlje „Batut“, najviše novoobolelih od malignih bolesti pluća na 100.000 stanovnika registrovano je među muškarcima u Beogradu, Pčinjskom i Kolubarskom okrugu, a među ženama u Pčinjskom i Šumadijskom okrugu, i u Beogradu.