
Može li Crna Gora živeti od nafte znaće se 2017.
Prvi tender za istraživanje nafte i gasa koji će se raspisati u septembru biće otvoren devet meseci, a u ponudi za istraživanje naći će se površina od 3.100 kvadratnih kilometara, istakao je u razgovoru za „Vijesti“ pomoćnik ministra ekonomije Vladan Dubljević.
U završnoj fazi je izrada tenderske dokumentacije i instrukcija za ponuđače, dok uslove tendera Ministaratvo ekonomije ne želi da saopštava do njegovog raspisivanja.
Područje za eksploataciju nafte i gasa podeljeno je na blokove ukupne površine oko 300 kvadratnih kilometara i na prvom tenderu biće 13 blokova.
„Deo ovog posla biće i promotivna kampanja tako da pripremamo i članke koji će se naći u prestižnim časopisima koji se bave istraživanjem i proizvodnjom nafte. Za sada imamo interesovanje oko 20 kompanija iz Amerike, Velike Britanije, Rusije, Italije, Francuske, Grčke, Norveške… Ali, kada raspišemo tender i uputimo pismo sa tenderskom procedurom na adrese 200 kompanija koje smo odabrali, onda možemo govoriti o ozbiljnijem interesovanju“, rekao je Dubljević.
U fazi istraživanja nafte i gasa država neće imati nikavih troškova već će celokupan rizik biti, kao je objasnio Dubljević, na kompaniji koja dobije taj posao. Ozbiljniji prihod od nafte i gasa očekuje se 2017. godine. Možda se taj rok čini veliki, ali za kompaniju koja treba da rizikuje 200 ili 300 miliona mora se ostaviti dovoljno vremena da prikupi sve podatke u vezi sa tim poslom i da ih analizira. Za to je potrebno vreme. Sledeći tenderi koji budu raspisivani imaće kraći rok jer će biti na raspolaganju više informacija“, objasnio je Dubljević.
Država će, kako je pranirano, od naftnih kompanija ubirati 70 odsto njihovog profita na godišnjem nivou kroz unapred definsane naknade i poreze. Obavezna nepovratna naknada koja se plaća prilikom prijave na tender za dodelu koncesije za istraživanje i proizvodnju nafte i gasa kretaće se u rasponu između 30.000 do 50.000 eura.
Druga naknada je za površinu koja se koristi za istraživanje i proizvodnju nafte i gasa, a plaćaće se jednom godišnje unapred za narednu kalendarsku godinu uz obračun kamate za neblagovremeno plaćanje. Za prvih sedam godina ona će iznositi 300 eura po kilometru kvadratnom, a za osam godina i više 3.000 eura.
„Dalje, jedan od prihoda je naknada za proizvedenu naftu i gas koja će se kretati u rasponu od pet do 12 odsto što će zavisiti od dnevne proizvodnje“, kazao je Dubljević.
Koncesionari će plaćati naknadu za pokriće troškova u slučaju napuštanja ležišta. Ta naknada treba da se definiše u svakom ugovoru posebno, jer će zavisti od broja blokova, ležišta i bušotina koji su obuhvaćeni pojedinačnim ugovorima. Biće definisana i naknada za zagađenje životne sredine.
Kada su u pitanju porezi koncesionari će plaćati porez na dobit čija stopa iznosi devet odsto i posebni porez na ekstraprofit koji će se regulisati posebnim zakonom, a koji će iznositi 50 odsto. Taj akt je u fazi pripreme i biće urađen za najviše dva meseca.
Većina prihoda neće u budžet da se ne potroše
„Od ukupnog novca koji će država dobijati po osnovu oporezivanja nafte i gasa 80 odsto će se slivati u posebni Fond za upravljanje novcem od naftnih aktivnosti, dok će 20 odsto ići u državni budžet za tekuću potrošnju. Cilj Fonda je da se štiti ekonomija od preteranog novca i da se on raspoređuje generacijama koje dolaze, a ne da se troši za tekuću proizvodnju kako je to bilo u vreme ekonomskog buuma 2008. i 2009. kada su se slile velike količine novca koje nisu iskorišćene na pravi način. Time se štiti razvoj ostalih privrednih grana. U svetu imamo primere zemalja koje nisu iskoristile na pravi način prihod od nafte pa su uništene, poput Nigerije“, rekao je Dubljević.
Poslovanje Fonda mora biti u potpunosti transparentno tako da će se pripremiti posebni zakon o njegovom radu kojim će se definisati sve aktivnosti upravljanja novcem.
Za crnim zlatom na Primorju se traga već 50 godina
Još 60-ih godina prošlog veka u Buljarici kod Petrovca su rađena istražna bušenja zemljišta, ali nisu pronađene komercijalne količine nafte. Tadašnja tehnika nije omogućavala bušenje dublje od 4.000 metara, a i cena nafte je bila niska da bi se izvodila skupa bušenja.
Sadašnja tehnika omogućava bušenja na velikim dubinama, a i cena nafte može pokriti takve troškove. Traganje za naftom kotorski Jugopetrol je počinjao s američkim naftnim kompanijama i krajem sedamdesetih godina.
Nedaleko od Budve još tada je pronađena nafta ali, opet ne i u komercijalnim količinama. I kod Ulcinja je osamdesetih godina tražena nafta, ali bez uspeha. Kotorski Jugopetrol je 2002. zajedno s engleskom kompanijom Remko Energy najavio nastavak istraživanja, ali ubrzo grčki Helenik petroleum kupuje kontrolni paket akcija Jugopetrola i Vlada sa njima sklapa ugovor.
Helenik i Jugopetrol su bili obavezni da prvu bušotinu počnu već potkraj 2002. godine, ali to nisu uradili. Rok je produživan ali je ponovo prekršen, pa je ugovor raskinut. Prošle godine je pismo o namerama za istraživanje Vladi poslalo 17 kompanija iz celog svijeta, a koliko ih je zaista zainteresovano biće poznato na novom tenderu.
Istraživanja nafte i prirodnog gasa i u hrvatskom delu Jadrana obavljana su prethodnih decenija. Kompanija INA i sada obavlja istraživanje lokaliteta na oko 60 kilometara od Dubrovnika. Studija Hrvatskog geološkog instituta 2009. otkrila je na području Dubrovačko-neretvanske županije značajne zalihe prirodnog gasa, koji može biti povezan sa naftom.