Četvrtina svetskih zaliha nafte na Arktiku
Medijski interes za Arktik primarno je usmeren ka brzom topljenju ledenog pokrivača kao posledice globalnih klimatskih promena, međutim Arktik se svojim veoma bogatim energetskim i mineralnim resursima i sve značajnijim geopolitičkim položajem sve više profilira u jednu od budućih vodećih regija u kojoj se prelamaju interesi niza zemalja.
Arktička regija obuhvata područje Arktičkog okeana, severnih područja Aljaske, severne Kanade, priobalni pojas Grenlanda, severni deo Skandinavskog poluostrva i ogromno područje Sibira na severu Rusije.
Razvoj visokih tehnologija uz istovremeno topljenje ledenog pokrivača omogućili su pristup područjima koja su oduvek bila nedostupna čoveku. Osim istraživačkih motiva, interes za arktičko područje značajno je pojačan otkrivanjem velikih zaliha energenata do sada zarobljenih trajnim ledom.
Arktik u kontekstu „naftne“ geopolitike
Iako se i ranije pretpostavljalo da Arktik ima velike količine zaliha nafte sakrivenih ispod debelog ledenog pokrivača, tek je američki geoistraživački projekt završen u leto 2008. godine pokazao o kojim se stvarnim količinama energenata zaista radi. Područje severno od arktičke obratnice, prema tim procenama, sadrži preko 90 milijardi barela nafte i 44 milijarde barela tekućeg prirodnog gasa. Javno objavljivanje rezultata detaljnog snimanja arktičkog podmorja naglo je podstknulo ekonomski interes većeg broja zemalja čije obale dodiruju Arktički okean za strateški zaokret u redefinisanju vlastitih nacionalnih interesa u arktičkom području.
Kao što je to uobičajeno u međunarodnim odnosima, prepoznavanjem novih strateških interesa, gotovo sve države koje imaju izlaz na Arktički okean iskoristile su sve formalne pravne temelje proglasivši ekskluzivnu ekonomsku zonu u skladu s Međunarodnom konvencijom o pravu mora. Ogromna energetska i mineralna bogatstva koje dokazano krije dno okeana samo su dodatno zaoštrila stajališta o nacionalnoj jurisdikciji i ekskluzivnom pravu pojedinih zemalja da zaštite svoje nacionalne interese.
Postavljanje zastave Ruske Federacije na dno Arktičkog okeana 2007. godine simbolički je obeležilo novu prekretnicu u odnosu međunarodne zajednice prema Arktiku.
Većina vodećih svetskih naftnih kompanija izrazila je već vrlo konkretne interese za iskorišćavanje nafte i gasa u arktičkom području, a najdalje je za sada otišao Shell koji je do sada investirao preko 4 milijarde USD.
No Shell naravno nije usamljen, već ga slede i norveški Statoil, Chevron, ExxonMobil i ruski Rosneft. Četvrtina svetskih zaliha nafte isuviše je atraktivni poslovni zalogaj da bi ga se arktičke države i vodeće naftne kompanije odrekle.
Osim zaliha nafte i gasa, interes se sve više usmerava i prema obilnom rudnom bogatstvu Grenlanda. Trenutno se istražuje preko 120 mogućih lokacija rudnika zlata.
