Sredstva za čišćenje izazivaju karcinom?
Čistoća (ni)je pola zdravlja! Najnoviji rezultati američkih naučnika pokazali su da razna sredstva i tečnosti za čišćenje, koji se svakodnevno koriste u domaćinstvu, mogu udvostručiti verovatnoću za obolevanje od karcinoma dojke kod žena. Ispitivanje rađeno na uzorku od 1.500 žena pokazalo je da preterana upotreba sredstava za čišćenje i uništavanje insekata, naročito moljaca, ali i osveživača prostora, mogu podstaći rast ćelija raka.
Krivac za opasnost od pojave raka dojke mogao bi, po proceni američkih naučnika, da bude hemijski spoj endokrini hormon (EDC) . On može da utiče na rast ćelija raka, koje su osetljive na estrogen. Čvrstih dokaza o povezanosti karcinoma dojke sa sredstvima za higijenu još nema, jer je istraživanje rađeno na osnovu lične procene ispitivanih žena o količini hemikalija koje su koristile u određenom vremenu. Ali, rezultati ukazuju da je rak dojke koji je hormonski podstaknut češći kod starijih žena.
– U Srbiji je bilo nekoliko prijava kupaca na posledice upotrebe sredstava za higijenu. Primedbe su se odnosile na opadanja kose posle upotrebe šampona, i na rane po rukama od praška za pranje, kaže Petar Bogosavljević, predsednik Pokreta potrošača Beograda. Roba je uglavnom bila uvozna i odmah je povučena sa rafova.
Potrošač, ukoliko posumnja u kvalitet proizvoda, treba da se javi tržišnoj inspekciji. Bogosavljević savetuje da se obavezno sačuva uzorak proizvoda da bi on mogao da se proveri u nadležnoj laboratoriji. Tržišni inspektorat hitno povlači proizvod a po potrebi pokreće prijave kod nadležnih sudova.
Sredstva za higijenu obuhvataju široku lepezu proizvoda – sredstva za pranje, pomoćna sredstva za pranje i dezinfekciona sredstva. Sa krcatih rafova, uz ljubazne osmehe promoterki, nude nam se „nove, jače formule“ koje bolje čiste, poliraju, dezinfikuju. A da li i truju?
– Neke supstance sadržane u sredstvima za čišćenje dokazano su kancerogene, kaže dr Miodrag Filipović, infektolog. Nema, međutim, dokaza o posledicama združenih reakcija ovih hemikalija sa, primera radi, hranom punom pesticida. Opasnost je što otrovne supstance kad jednom uđu u organizam, tu ostaju. Male doze ne izazivaju vidljive reakcije, ali veće stvaraju glavobolju, mučninu, vrtoglavicu, uznemirenost, gušobolju. Neke deluju na centralni nervni sistem, dovode do euforije, utiču na motoriku.
Dr Goran Roglić, profesor na Hemijskom fakultetu u Beogradu tvrdi da se naše veće fabrike koje proizvode ova sredstva pridržavaju propisa o kvalitetu proizvoda.
– Domaće fabrike sarađuju sa naučnim institucijama u zemlji, kaže dr Roglić. Proizvodi koji se uvoze iz zemalja EU podležu regulativi zemalja u kojima se proizvode, a kod nas podležu kontroli u skladu sa Zakonom o uvozu robe za opšte namene. Njihovu kontrolu sprovodi sanitarna inspekcija na granici. Kontrolu gotovih proizvoda kod nas sprovode nadležne institucije. Što se tiče opasnosti ona postoji kao i kod svake druge hemikalije.
I kuhinjska so ukoliko se pojede u većoj količini može biti opasna po zdravlje. Tako je i sa vodom. Drugim rečima, tvrdi dr Roglić, ukoliko se potrošač pridržava uputstva za upotrebu, koje mora biti jasno istaknuto na etiketi proizvoda i mera opreza, njegovo zdravlje ne može biti ugroženo.
– Savet potrošačima je: pažljivo pročitajte etiketu proizvoda – kaže dr Roglić.
MINIJATURNA UPOZORENJA
Na etiketama većine proizvođača su upozorenja da ih treba čuvati od dece, da ne smeju doći u kontakt sa očima i ustima. Nigde, međutim, nema upozorenja o opasnosti udisanja i upijanja preko kože. Mnoga uputstva pisana su minijaturnim slovima koja retko ko ima vremena detaljno da „prouči“.