Evropa menja novčani kurs
Vreme jeftinog novca u Evropi je završeno. Evropska centralna banka (ECB) donela je odluku da poveća stopu refinansiranja za jednu četvrtinu procenta. Kreditori su zadovoljni, dok su zemlje-dužnici užasnute.
Skoro dve godine, od maja 2009, stopa refinansiranja u evrozoni nalazila se na rekordno niskom nivou od jedan odsto godišnje. Taj, bezuslovno, pravi korak u vrijeme finansijske krize, u periodu obnavljanje ekonomije, bio je poput medveđe usluge, primećuje Glas Rusije.
U evrozoni je počela da se ubrzava inflacija, dok je potencijal ekonomskog rasta, stimulisan od strane niske stope, već iscrpljen. Zato se u evrozoni pretpostavljala stroža novčano-kreditna politika. Međutim, eksperti nisu očekivali da će se taj događaj poklopiti s molbom Portugala o pomoći od strane EU.
Ako je povećanje stope za jednu četvrtinu procenta za kreditore uglavnom psihološki činilac, za dužnike bi ono moglo da postane prava propast. „Verovatno, kada je Evrobanka (ECB) procenjivala potencijalne rizike i korist od takvog koraka, poslednja je prevagla. Interesi Nemačke su ispali važniji od grupe PIGŠ – Portugalije, Irske, Grčke i Španije“, kaže ekspert za ekonomiju Dmitrij Tratas.
Prevagnuli su strah od inflacije i „pregrejavanja“ pre svega nemačke ekonomije. S tim je povezan i pritisak od strane Nemačke na EU i Evrobanku.
Sam šef ECB Žan-Klod Triše je objasnio odluku o stopi povećanjem potrošačkih cena zbog poskupljenja nafte. „To povećanje nikako ne znači da Evropu očekuje čitav ciklus sličnih mera“, umiruje Triše.
Međutim, istorijsko iskustvo svedoči da će upravo tako sve i biti, uveren je Dmitrij Tratas.“Obično se povećanje stope odvijalo u ciklusima. Zato, bez obzira na reči Trišea, mislim da je to samo početak“, smatra Tratas, „te ćemo ove godine videti dva-tri povećanja stope za jednu četvrtinu procenta. Naglo povećanje je nemoguće zbog eventualnih negativnih procesa u ekonomiji. Zato se uvodi manje povećanje, posle izvesnog vremena sledeće i tako dalje.“
Potrebno je paziti ne samo na stanje inflacije, već i na učvršćenje evra. Što je veća stopa to je privlačniji finasijski prostor za investitore, to je skuplja valuta. Suviše visoki kurs smanjuje konkurentnost domaće robe na svetskom tržištu, što ne odgovara evropskim proizvođačima.
Osim toga, za Grčku, Irsku i Portugaliju postoji opasnost da se nađu sahranjeni pod svojim dugovima. Pomoć od strane EU i MMF za strogu budžetsku politiku, između ostalog za Atinu, nije rezultirala znatnom korišću. Ona je stabilizovala situaciju u evrozoni, ali je u samoj Grčkoj izazvala socijalnu krizu. Zato EU ozbiljno razmišlja o restruktuiranju dugova Grčke.
Slična sudbina preti i Portugalu. Danas Lisabon, da bi namirio pređašnje obaveze, uzima nove dugove. Eksperti su u nedoumici: odakle će uzeti sredstva da bi vratili te dugove. Ispada da nosioci kreditnih obaveza moraju unapred da se spremaju na to da neće dobiti natrag veliki deo sredstava.
Tako i evropski stabilizacioni fond, koji nazivaju evropskim finansijskim kišobranom, neće imati iz čega da se popunjava. Ponovo će se morati obratiti zemljama EU čvrste ekonomije. Međutim, ni njihove mogućnosti nisu beskrajne. Stvara se začarani krug.
Uzimajući u obzir da glavnom svetskom dužniku – SAD – proriču defolt, svet, prema prognozama eksperata, očekuju novi potresi, smatra Glas Rusije.