
Milionske subvencije državnim medijima
Netransparentan i neuređen sistem budžetskog finansiranja medija u Srbiji ugrožava ravnopravan tretman medija i omogućava takozvanu "meku" cenzuru, ocenjuje se u istraživanju Centra za međunarodnu pomoć medijima.
U istraživanju koje je u centru CIMA objavila u saradnji sa Svetskim udruženjem novina i novinarskih izdavača (WAN-IFA), konstatovano je da se javna sredstva dodeljuju netransparentno, proizvoljno, bez jasnih i merljivih kriterijuma, javnih procedura i kontrole, što ugrožava konkurenciju u oblasti medija.
"Direktne državne subvencije medijima u državnom vlasništvu koji dobijaju velike svote državne pomoći, drastično umanjuju slobodu medijske konkurencije". Nezvanične procene medijskih organizacija govore o udelu budžetskih sredstava na tržištu medija od 15 odsto do 40 odsto.
U delu istraživanja koje se odnosi na raspodelu subvencija, ukazuje se na neravnopravan položaj dve privatne novinske agencije, Beta i FoNet, u odnosu na državnu agenciju Tanjug, i porede podaci o poslovanju dve najveće agencije, Tanjuga i Bete.
Tanjug i Beta su slični po prihodima u 2012. godini, Tanjug je imao prihod od 1,05 miliona evra ili 120 miliona dinara, a Beta 980.000 evra.
Pritom, Tanjug je dobio i subvencije od 1,8 miliona evra ili 209,5 mliona dinara, navodi se u istraživanju i zaključuje da je državna agencija bila manje produktivna, sa više od dvostrukog broja zaposlenih u odnos na Betu.
U istraživanju se izdvajaju četiri glavna oblika finansijske intervencije države u oblasti medija: subvencije, reklame koje plaćaju državne institucije i javna preduzeća i finansiranje posebnih medijskih usluga i finansiranje medijskih projekta.
U 2012. ukupno 660.000 evra je potrošeno na projektno finansiranje medija iz budžeta, što je 20 odsto od subvencija koje su u iznosu od 3,2 miliona evra izdvojene samo za četiri "državna" medija: Tanjugu, Međunarodnom radiju Srbija i izdavačkim kućama Panorama i Jugoslovenski pregled.
Pritom, nije uzet u obzir značajan deo državne pomoći medija, uključujući reklame koje plaćaju državne institucije i preduzeća, kao i "ugovorne" i "posebne usluge", što, prema procenama medijskih udruženja, vredi dodatnih 20 miliona evra.
U izveštaju se predlaže se da se sva državna sredstva za razvoj i podršku medijima uplate u opšti fond za medije koje bi nadzirala nezavisna komisija, kao i da se sva državna sredstva za medije dodeljuju na javnim konkursima.
Takođe se preporučuje da se budžetsko finansiranje usresredi na projektno finansiranje i posebno na kofinansiranje novih programa i naglašava da, pritom, svi ugovori moraju sadržati odredbe u kojima se vlastima jasno zabranjuje mešanje u uređivačku politiku.
Ističe se da je potrebno što pre primeniti preporuke iz Medijske strategije donete još 2011. godine kako bi se uredila oblast medija u Srbiji.