
Šta vam je činiti kad se u kancelariji plače?
Prisustvovati suzama na poslu nije ni malo prijatno. Svi smo se našli u situaciji da kolega (uglavnom koleginica) zaplače. Ove suze kao da hipnotišu i blokiraju – ne znate da li da tešite sa „Biće sve u redu. Nemoj!“ ili da plačljivka zagrlite ili da se sklonite ne biste li i vi pustili koju suzu. Teško je ostati hladnokrvan.
Šta vam je činiti kada neko od kolega zaplače?
Dženifer Vinter više od 15 godina vodi poveći tim ljudi. Žena uglavnom. Mnogo se puta do sada susrela sa njihovim suzama. Nije znala kako da se postavi u ovakvim situacijama, pa je potražila savet nekog stručnijeg. Dobila je nekoliko korisnih saveta koji su odlično funkcionisali u praksi.
Zlatno pravilo broj jedan – empatija. Vinetrova je pre konsultovanja sa psiholozima dobijala napade smeha kada prisustvuje suzama zaposlenih i kolega. Verovatno zato da bi sebe zaštitila od bujice emocija. A, onda su joj savetovali da uvek zameni pozicije kada se plače – da proba da stavi svoju malenkost na mesto plačljivice i da pomisli kako bi ona volela da je tretiraju u suzama. Smeh drugih bi joj pao još teže. Tako je i prestala sa smehom, a počela sa empatijom.
Promena ambijenta. Vinteova tvrdi da je ovo najbolji savet koji je dobila. Bila je u prilici da da otkaz ženi koja je nekoliko godina bila deo tima. Žena je plakala kao kiša kada joj je rečeno da je izgubila posao. Vinterova je primenila pravilo da promeni ambijent, pa makar i da navede ženu da prošeta do prozora, da promeni stolicu, šta god kako bi promenila poziciju. Odvela ju je do prozora tešeći je i ona se zaista smirila, uzela dah i sabrala. Idealno je da potpuno promenite ambijent i pređete u drugu prostoriju, ali to je često neizvodljivo. Isto tako, savet koji je bio koristan je da se sa zaposlenim koji plače osamite (svakako da ovde nisu preporučljive prostorije gde teče voda ili se čuje eho).
Priča kroz suze. Dešavaće vam se da osamljivanje sa zaposlenim kako bi se razgovaralo o problemima navede tog istog da zaplače. Čini se, ničim izazvano. Tada razgovarajte, pitajte u čemu je problem, pitajte da li možete pomoći. Videćete da će se smiriti i razgovarati. Saznaćete i više nego što treba. Ne samo o onome ko plače i razlozima zbog kojih plače, već ćete dobiti i informacije iz tima. I još jedna korist razgovora kroz suze – započeće se poverljiv odnos, gotovo prijateljski što je veoma važno ako želite zdrav odnos sa kolegama.
I, uobičajen posao. Šta raditi kada se vaš zaposleni isplače i vrati na radno mesto? Neizbežno je da ostali pokazuju znatiželju, donose zaključke, osuđuju i procenjuju. Šta bi dali da mogu da saznaju detalje oko plakanja iza zatvorenih vrata? Ma, možda bi i karijeru dali! Ali, vi budete mudriji, baš kao i Vinterova koja je kako su je savetovali prošetala kancelarijama i svakome prišla sa pitanjima o poslu, projektima, aktuelnim dešavanjima ne bi li atmosferu vratila na uobičajenu i celom timu skrenula misli sa slučaja „plakanje“ na slučaj „posao“. Ovo je jedino rešenje sa pravim rezultatima.
Svi smo ljudi. Svi plačemo. Razumite, bilo da ste nadređeni, podređeni ili samo jedan kolega. Učinite sve što je u vašoj moći da na lica vratite osmehe.
M.P.
Pročitajte i ovo:
Isplačite se, neće vam biti lakše