Hrvatski zakon o ličnom bankrotu po uzoru na slovenački
Za hrvatski zakon o ličnom bankrotu koji je u pripremi, kako su najavili iz tamošnjeg Ministarstva pravosuđa, koristiće se pravna praksa Belgije i susedne Slovenije u kojoj se zakonska mogućnost ličnog stečaja primjenjuje od kraja 2008. godine.
Premda neslužbene procene govore da bi se u Hrvatskoj, koja ukupno ima 211.048 blokiranih građana s dugom od 13,62 milijarde kuna, prema podacima Fine za april ove godine, institutom ličnog bankrota iz finansijskog problema moglo izvući između 10 do 15 hiljada insolventnih osoba. U Sloveniji ta praksa nije postigla veći uspeh. Broj Slovenaca koji traže stečaj iz godine u godinu raste, no u proseku godišnje stiže 500 zahteva.
Jedan od razloga što brojke nisu veće je to što je proglašenje bankrota ipak sramota, a zahteve često podnose oni koji nemaju nikakvu imovinu pa im se ne mogu oduzeti stan, auto, nakit… U Velikoj Britaniji personalni stečaj smatra se velikom sramotom, a obaveštenje o bankrotu izlazi čak i u novinama i veoma utiče na buduću karijeru jer mnoge kompanije ne žele da imaju zaposlene sa ovakvom finansijskom prošlošću.
Prema slovenskom modelu, stečaj može pokrenuti dužnik ili poverilac, a iako se postupci, kao i kod svakog stečaja, vode radi namirenja poverioca, u Sloveniji se pokazalo da postupak ličnog bankrota ipak uglavnom pokreću građani u želji da se oslobode dugova i „dužničkog ropstva“.
Sam postupak izlaska iz bankrota nije nimalo lak, a dužnici se za početak moraju pomiriti s činjenicom da bez saglasnosti suda ne mogu donositi najjednostavnije finansijske odluke poput uzimanja pretplate za mobilni telefon.
Nesolventnom dužniku sud dodjeljuje stečajnog upravnika, odnosno staratelja, nakon čega više ne može samostalno da raspolaže svojom imovinom, koja postaje deo stečajne mase iz koje se namiruju poverioci, i to u jednakim dijelovima. U stečajnu masu ulazi sva imovina dužnika pre otvaranja stečaja, ali i celokupna primanja dužnika tokom stečajnog postupka. Ostaje mu mesečno onoliko sredstava koliko staratelj proceni da mu je potrebno za život. Dužnik neće ostati bez krova nad glavom, ali ako stečajni upravnik oceni da mu automobil nije nužan, završiće u stečajnoj masi.
Dugove koji se ne mogu namiriti iz stečajne mase nesolventni građanin otplaćivaće od svojih primanja sledećih dve do pet godina, a u tom razdoblju može mu se oduzimati i do 60 odsto mesečnih prihoda. Ako i u tom razdoblju dugovi ne budu podmireni, sud će ih otpisati, ali samo ako se dužnik pridržavao uputstava svog staraoca. Dužnik tako napokon nakon najviše pet godina, može otpočeti „novi život“. Međutim, da ne bi došlo do zloupotrebe otpisivanja dugova, onaj ko je jednom proglasio bankrot i završio u postupku ne može ponovno u stečaj najmanje deset godina.
Troškovi stečajnog postupka za fizičke osobe u Sloveniji iznose oko 4.000 evra, a plaća ih država iz svog budžeta.
