
„30 ispod 30“, Igor Tončić: Karijera ne zna za granice
- Šta je bio vaš lični okidač da se upustite u karijeru kojom se danas bavite?
Lični okidač da se upustim u korporativnu karijeru jeste „porodična tradicija”, jer potičem iz kuće gde su mi oba roditelja imala izrazito uspešne i zanimljive karijerne i životne puteve. Takođe, mom karakteru odgovara dinamičnost i brzina korporativnog okruženja, naročito u FMCG industriji.
- Šta vas danas najviše pokreće na poslu?
Ljudi i karijerni napredak. Mondelēz, definitivno, nudi oba. Od prvog dana u firmi imao sam tu sreću da budem okružen fantastičnom ekipom ljudi, od kojih sam mnogo naučio – i na profesionalnom i na ličnom planu. Iskreni sam pobornik teze da čovek uči i unapređuje sebe dok je živ, a biranje društva i okruženja je u tom smislu krucijalni korak. Motivacija za postizanje uspeha još je veća ako, kao ja, imate tu sreću da kompanija zaista ima sluha za mlade lidere i daje nam prostor da preuzimamo važnije uloge i odgovornosti.
- Kako održavate motivaciju i energiju u svetu koji se stalno menja i u trenucima kada stvari ne idu po planu?
Smatram da trenutno živimo u istorijski najvolatilnijem periodu, ekonomski i geopolitički, od II svetskog rata. Svakako je izazov držati se bilo kakvog plana u takvim okolnostima, ali moj pristup je takav da popišem spisak zadataka i ciljeva – na nedeljnom, mesečnom ili čak godišnjem nivou – i rešavam jedan po jedan. Ovaj jednostavni pristup me još nije izneverio – i dobro služi održavanju fokusa i energije. Ipak, na kraju dana, do šire slike se uvek i dolazi korak po korak.
- Koji izazov vas je najviše izbacio iz zone komfora i kako ste uspeli da ga savladate?
Najizazovniji period u mom životu u vezi je sa studentskim danima i boravkom u Londonu u doba kovid pandemije. To je bio udžbenički primer izlaska iz zone komfora u svakom mogućem smislu. Priviknuti se na uslove života u kojima se zakazuje „time-slot” za odlazak u supermarket, nastava i ispiti se odvijaju onlajn, bankovni račun u nekoj od lokalnih banaka gotovo je nemoguće otvoriti, a sve radnje i lokali su potpuno zatvoreni; nije bilo ni najmanje lako iskustvo. I sve to – u multimilionskoj metropoli, koja je u tim danima bila na istorijskom minimumu po broju stanovnika.
Međutim, s obzirom na to da sam oduvek bio neko ko nije naginjao ka lakim i proverenim solucijama, već težio novim i izazovnim situacijama – ova cela priča mi ostaje u dragom sećanju i služi kao podsetnik da se iz svake moguće situacije može izvući maksimum – kako god mi lično maksimum definisali.
- Da li biste izdvojili neku osobu ili neki trenutak iz svoje karijere koji je bio presudan za vaš dalji razvoj?
Konstantni napredak – koji se podstiče, a ne sputava – za mene je jedan od najbitnijih motivacionih faktora. U kompaniji u kojoj sam upravo je ovakva situacija. Kada ste okruženi timom ljudi koje smatrate mentorima – formalnim i, čak češće, neformalnim – karijerna putanja može samo biti uzlazna.
U pogledu ličnog razvoja najvažniju ulogu odigrao je moj otac – pravovremenim i, možda još i bitnije, nenametljivim savetima, ubedivši me da će kraj svega što započnem biti u onom momentu kada ja tako rešim, nikako ranije.
- Kako vidite svoju karijeru za pet godina i šta biste voleli da promenite u industriji kojoj pripadate?
Industriju robe široke potrošnje odlikuju izrazita dinamičnost i konstantne promene. Ljudi i organizacije koji nisu fleksibilni i spremni na brzo prilagođavanje zasigurno neće imati puno izgleda za uspeh u ovom sektoru. Iz mog ugla – neke od najznačajnijih promena koje će se odigrati u dolazećem periodu u našoj industriji obuhvataće još veći naglasak na održiv razvoj, zaokret ka e-commerce rešenjima i platformama i generalnoj digitalnoj transformaciji, kao i širu primenu omnikanalnih strategija s ciljem pružanja široke lepeze mogućnosti potrošačima.
Uzevši u obzir da Mondelēz na globalnom nivou u određenom obliku već primenjuje sve to, svoju karijeru vidim i za pet godina u takvom okruženju – možda u drugom sektoru, možda na drugoj geografskoj lokaciji, ali sa istom ključnom idejom konstantnog doprinosa, razvoja i učenja.
Zašto ste odlučili da se vratite i radite u Srbiji?
S obzirom na to da sam master studije završio u Londonu, imao sam dosta prilika za započinjanje karijere tamo. Ono što je specifično za mene i moju generaciju generalno jeste momenat ulaska na tržište rada u jednom vrlo nepovoljnom ekonomskom trenutku, u jeku pandemije kovida 19. U takvim okolnostima odlučio sam da se vratim u Srbiju i tu započnem svoj karijerni put. To je razlog na nekom mikro, ličnom nivou. U širem kontekstu, oduvek sam verovao da naša zemlja pruža jednako dobre šanse za uspeh kao bilo koje drugo mesto u svetu. Takođe, čvrsto verujem da životni, pa i karijerni put – u najvećoj meri zavise od čoveka, nikako od okruženja. U tu veru sam odlučio da ugradim i lični primer – i za sada ide po planu
Izvor: BIZLife
Foto: Stefan Jovanović, Zoran Rašić / BIZLife