
„30 ispod 30“, Dunja Bezarević: Reciklaža počinje sa svakim od nas
Rešavanje konkretnih problema, uvođenje promena i rad sa ljudima koji veruju da održivost počinje na terenu, a ne u izveštajima – to su stvari koje Dunju Bezarević drže u oblasti upravljanja ambalažnim otpadom. Kao master inženjerka šumarstva i deo tima Sekopaka, razvija sisteme koji povezuju proizvođače, reciklere i građane. Prve lekcije o izazovima stekla je u lokalnoj upravi, a danas je motiviše mogućnost da menja industriju iznutra. Veruje da se uspeh gradi malim koracima i da je svaki građanin deo rešenja ako mu se za to ukaže prilika.
- Šta je bio vaš lični okidač da se upustite u karijeru kojom se danas bavite?
Moj lični okidač da se upustim u karijeru u oblasti upravljanja ambalažnim otpadom bio je trenutak kada sam shvatila koliko me ispunjava rešavanje konkretnih problema i stvaranje rešenja koja imaju stvaran, merljiv uticaj na ljude i zajednicu. Još dok sam radila u opštinskoj upravi na poslovima zaštite životne sredine, posebno je počela da me zanima sfera upravljanja ambalažnim otpadom – jer sam tada, iz prve ruke, videla koliki izazovi postoje, ali i koliki je prostor za unapređenje.
Upravo taj spoj lokalnog iskustva i želje da se stvari pomeraju na širem nivou doveo me je do Sekopaka – tima koji ne samo da prati promene već ih i pokreće. To je pravac u kom želim da idem: da radim odgovorno, smisleno i sa stvarnim doprinosom održivosti.
- Šta vas danas najviše pokreće na poslu?
Danas me najviše pokreće svest da radim u timu posvećenih i odgovornih ljudi i da zajedno gradimo efikasnije i održivije modele upravljanja ambalažnim otpadom. Motivaciju pronalazim u svakodnevnoj saradnji – kroz analize, razmenu znanja i zajedničke odluke koje vode ka rešenjima sa stvarnim uticajem.
Poseban podsticaj mi daje činjenica da se naš rad ne završava ispunjavanjem zakonskih ciljeva. Iako je osnovna delatnost Sekopaka da kao operater prikupi 67 odsto ambalaže koju su naši klijenti stavili na tržište, ono što me zaista ispunjava jeste to što tu ne stajemo. Ceo tim svakodnevno radi na unapređenju sistema, dodatnim aktivnostima i inovacijama koje doprinose i zajednici i zaštiti životne sredine na širem nivou.
- Kako održavate motivaciju i energiju u svetu koji se stalno menja i u trenucima kada stvari ne idu po planu?
Ako nismo spremni da se menjamo i prilagođavamo, teško da ćemo se pomeriti sa mesta. To je misao koja me često vodi i pomaže mi da ostanem motivisana čak i kada stvari ne idu po planu.
Moj rad u Sekopaku, kompaniji koja je već devet godina lider u industriji upravljanja ambalažnim otpadom, pokazuje koliko je timski rad ključan za uspeh. Naš tim neprestano uči, eksperimentiše i traži bolja rešenja, bilo da je reč o usklađivanju sa novim propisima ili pronalaženju načina da uključimo više građana u reciklažu. Taj pristup pokušavam da primenjujem i lično – jer u svetu koji se stalno menja prilagodljivost je najveća snaga.
- Koji izazov vas je najviše izbacio iz zone komfora i kako ste uspeli da ga savladate?
Jedan od izazova koji me je najviše izbacio iz zone komfora bio je upravo ulazak u oblast u kojoj tradicionalno dominiraju muškarci – sektor upravljanja otpadom. Na početku, bilo je izazovno izboriti se za prostor u okruženju gde se žene ređe nalaze u ulogama pregovarača, donosilaca odluka ili stručnjaka. U takvom kontekstu, morala sam dodatno da se dokazujem – ne samo znanjem već i upornošću, doslednošću i profesionalnim stavom.
Danas sam ponosna na to što doprinosim industriji u kojoj se menjaju stereotipi i nadam se da moj primer može inspirisati druge žene da se odvaže i preuzmu aktivnu ulogu u sličnim sektorima. Verujem da svaki izazov, ma koliko velik, nosi priliku za rast, a to je lekcija koju nosim sa sobom u svakom novom koraku svoje karijere.
- Kako vidite svoju karijeru za pet godina i šta biste voleli da promenite u industriji kojoj pripadate?
Za pet godina vidim sebe kao još iskusniju i uticajniju osobu u sektoru upravljanja ambalažnim otpadom, koja aktivno doprinosi implementaciji održivih rešenja na višem strateškom nivou.
U industriji upravljanja ambalažnim otpadom volela bih da vidim značajno veću usklađenost između svih učesnika u lancu – od proizvođača ambalaže, preko sakupljača i reciklera, do građana i javnog sektora. Verujem da zajedničkim snagama možemo da stvorimo sistem koji ne samo da smanjuje količinu ambalažnog otpada već i omogućava da se što više materijala vrati u proizvodni ciklus.
Ključ uspeha leži u saradnji i inovacijama. Želim da budem deo transformacije koja će industriju učiniti agilnijom i prilagođenijom globalnim trendovima, poput prelaska na ekološki prihvatljive materijale, usklađene sa eko-dizajnom.
Zašto ste odlučili da ostanete i radite u Srbiji?
Ostati u Srbiji za mene je lični izbor koji ide ruku pod ruku sa profesionalnom misijom. Verujem da je Srbija zemlja u kojoj mogu napraviti stvarnu razliku, upravo tamo gde promene najviše znače. Osećam duboku povezanost sa ovim prostorom – sa ljudima koji, uprkos izazovima, svakodnevno pokazuju volju da unaprede svoje okruženje. Bilo da je reč o komšiji koji počinje da razdvaja otpad ili o kompaniji koja želi da dâ doprinos lokalnoj zajednici, ti mali koraci me inspirišu i podsećaju na to zašto je važno ostati i delovati ovde.
Važno mi je i da svoje profesionalno iskustvo gradim u okruženju koje poznajem i gde mogu da ostvarim dugoročne ciljeve. U industriji upravljanja ambalažnim otpadom postoji još mnogo prostora za unapređenje i želim da dam svoj doprinos stvaranju pozitivnih promena u društvu – kroz saradnju sa sakupljačima, reciklerima, javnim komunalnim preduzećima, ali pre svega sa građanima, jer upravo oni svojim navikama mogu značajno doprineti zaštiti životne sredine.
Verujem da, korak po korak, možemo stvoriti Srbiju u kojoj je briga o životnoj sredini deo našeg svakodnevnog života, a ja želim da budem deo tog procesa, inspirišući druge da se pridruže ovoj misiji.
Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER
Izvor: BIZLife
Foto: Stefan Jovanović/Zoran Rašić