Hrvati zarađuju na našem šećeru
Za sada je izvesno da će u Hrvatsku otići repa sa 4.000 hektara, na koliko su tamošnje šećerane ugovorile proizvodnju sa našim ratarima. Za rod sa preostalih 2.000 neugovorenih hektara još ima izgleda da završi u našim šećeranama, a da bi se obezbedilo da sva repa dogodine ostane u zemlji, neophodno je da se, u okviru kreiranja mera agrarne politike za narednu godinu, ozbiljno razmisli o stimulacijama za proizvođače.
Ovo je izjavio Milan Prostran, sekretar Udruženja za poljoprivredu PKS i dodao da će rasprava o merama agrarne politike početi već u drugoj polovini oktobra, a naš cilj bi, svakako, trebalo da bude da se repa seje na znatno većim površinama.
Jer, ove godine je imamo na 55.00-56.000 hektara, a nekada smo je sejali i na 110.00, ističe Prostran. U Hrvatsku, inače, ide i značajan deo repe sa područja koje prirodno gravitira šećerani „TE-TO“ iz Sente, iako ona proizvođačima za kilogram plaća i preko četiri dinara što je, kažu, na granici isplativosti. Tako će, samo sa poljoprivrednog gazdinstva u obližnjoj Staroj Moravici, preko Dunava, otići rod sa oko 650 hektara.
Zahvaljujući našoj repi, ali i stimulacijama države, tri hrvatske šećerane, u Osijeku, Županji i Virovitici rade maksimalnim kapacitetom. Hrvatska, naime, iz državnog budžeta proizvođače stimuliše sa 500 evra po hektaru, ali uz potvrdu da su repu prodali domaćim šećeranama, kaže Ljubiša Radenković, direktor šećerane „TE-TO“.
Najveći deo od 2.000 hektara pod repom, za koje još nije izvesno hoće li rod isporučiti našim ili šećeranama iz Hrvatske, nalazi se, inače, u Sremu, a većina proizvođača vezana je za dva preduzeća iz Sremske Mitrovice – „Zadrugu 022“ i „Ju Din“. U prvom kažu da su sa ratarima ugovore o otkupu sklopili još pre četiri godine i pomogli im da ožive proizvodnju, potvrđuju da će jedan deo repe koju im ovi isporuče, prodati hrvatskim šećeranama. O brojkama, međutim, ne žele da govore.
Izvozna ograničenja nisu instrument redovne trgovinske politike već se mogu uvesti jedino u slučajevima kada je snabdevenost tržišta, propisana međunarodnim trgovinskim sporazumima, ugrožena, rečeno je za „Novosti“ u Ministarstvu poljoprivrede. Kod šećerne repe, odnosno šećera, nema govora o nestašici. Reč je o čistoj konkurentnosti naših poljoprivrednih proizvođača. To je očigledno, inače repu proizvedenu u Srbiji ne bi kupovale i domaće i strane šećerane.
U Ministarstvu poljoprivrede napominju da će prozvodnja i ove godine biti daleko iznad naše potrošnje, pa će šećer ostati visoko pozicioniran na listi naših izvoznih proizvoda.
