
Zašto Amerikanac mora da radi duplo više od Evropljanina za jedan dolar?
Sjedinjene Američke Države su decenijama sinonim za bogatstvo, a njihova najsiromašnija država, Misisipi, ima BDP po glavi stanovnika skoro isti kao Nemačka. Međutim, nova studija sa Univerziteta u Oksfordu otkriva šokantnu drugu stranu medalje: prosečno siromaštvo u Americi je zapravo duplo veće nego u Evropi.
Profesor Olivije Sterk uveo je novu, surovu metriku pod nazivom „prosečno siromaštvo“. Ona ne meri koliko dolara imate na računu, već koliko minuta života vam je potrebno da zaradite 1 dolar, prenosi Euronews Business.
Rezultati za 2025. godinu su poražavajući za SAD.
63 minuta za jedan dolar
U Americi je danas potrebno u proseku 63 minuta da bi se zaradio jedan međunarodni dolar (koji ima istu kupovnu moć svuda). U poređenju sa vodećim evropskim ekonomijama, to je skoro duplo više vremena:
- Nemačka: 26 minuta
- Francuska: 31 minut
- Velika Britanija: 34 minuta
Iako su prosečni prihodi u SAD veći nego u Evropi, jaz između ekstremno bogatih i siromašnih je toliko veliki da prosečan stanovnik Amerike troši mnogo više svog vremena, najvrednijeg resursa, da bi „preživeo.“
Kako bogata zemlja postaje sve siromašnija?
Ovde dolazimo do ključnog paradoksa, američka ekonomija raste, ali njeni građani postaju „siromašniji vremenom“. Od 1990. godine, vreme potrebno da se zaradi dolar u Americi skočilo je za 20 minuta (rast od 47%). U isto vreme, u Evropi je to vreme opadalo.
Razlog je jednostavan: Nejednakost. U SAD nejednakost raste brže nego prihodi. Dok prosečna plata raste za oko 1% godišnje, nejednakost se produbljuje za 2,2% godišnje. U prevodu, ekonomski rast završava u džepovima male grupe ljudi, dok većina mora da radi sve duže za istu stvar.
Evropska lekcija iz stabilnosti
Za razliku od SAD, u Nemačkoj, Francuskoj i Britaniji nejednakost je ostala relativno stabilna. To je omogućilo da se privredni rast zaista oseti u novčanicima šire populacije.
„Uzmite dve nasumične osobe u SAD – verovatno je da jedna zarađuje četiri puta više od druge. U Evropi je taj odnos samo 1,5“, objašnjava profesor Sterk. Ta manja disperzija prihoda je ono što čuva evropski srednji sloj.
Ova studija je otrežnjujuća lekcija o tome da BDP nije jedino merilo uspeha jedne nacije. Ako ekonomski rast ne prati pravednija raspodela, država može postati „bogatija“ na papiru, dok njeni građani postaju sve umorniji i siromašniji u realnom životu, poznato zar ne?
Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER
Izvor: BIZLife/K. J.
Foto: Unsplash







