
Sve o štednji za decu: Koji tip odabrati, kada početi, koliko mesečno izdvajati?
„Dečja štednja“ nije samo novac na računu, već način da se detetu obezbedi start koji će mu sutra značiti. Roditelji najčešće čekaju „bolji trenutak“ da počnu, ali upravo vreme koje prolazi umanjuje efekat štednje. Ključ je u kontinuitetu, a ne u velikim iznosima i u odluci da se krene, makar i sa malo.
Rade Velicki, specijalizovani savetnik za dečiju štednju, objašnjava da se pojam „dečja štednja“ uvek treba posmatrati u širem kontekstu.
„Od načina štednje zavisi da li je to samo štednja na ime deteta koja izgleda tako što se izdvaja određeni novac do određenog vremenskog perioda koji se može podići na kraju ugovorenog perioda uvećan za kamatu, odnosno dobit ili neki drugi vid. Cilj i suština treba da budu isti, a to je da ta štednja omogući detetu finansijsku podršku za pristup vrhunskom obrazovanju, razvoju talenta i ostvarenju snova. U vremenu u kojem živimo, finansije zaista mogu imati presudnu ulogu u tome“, objašnjava on.
Postoji li prekasno?
Pitali smo Radeta kada je idealan trenutak da roditelji započnu štednju za dete? Da li postoji prekasno ili prerano?
„Najbolje za samo dete je da se roditelji što pre odluče na ovaj korak, kako bi ta štednja bila što je moguće veća na kraju. Na to itekako utiču pored iznosa koji se uplaćuje i na koliko godina je ugovorena štednja, što se pre krene duži je period štednje, te uplate će se više okamatiti i biće veća isplata na kraju“, objašnjava naš sagovornik.
Od štednje do investiranja: Gde je novac građana danas najbezbedniji?
U moru modela štednje za decu, potrebno je izabrati najbolji – i baš tu roditeljiimaju velike nedoumice.
„Svi ti modeli se koriste kod nas i čini mi se da su zastupljeni u podjednakoj meri, a koji je najbolji je teško reći jer to zavisi od dosta faktora, najbitnije je da postoji više opcija. Mix strategija je sigurno mudar i pametan potez, jer se tako postiže balans između sigurnosti i potencijala rasta štednje. Osiguranja kroz štedne dečije polise i štedni računi su sigurno najsigurnija ulaganja. A sa druge strane investicioni fondovi, zlato i kriptovalute imaju veliki potencijal rasta ulaganja. Treba pronaći pravi balans, prilagoditi se finansijskoj i životnoj situaciji osobe koja želi da štedi, jer je sve to individualna stvar“, jasan je Velicki.
Minimalan iznos
Minimalni mesečni iznos koji ima smisla izdvajati da bi ta štednja zaista imala efekta jednog dana je ono o čemu razmišlja svaki roditelj pre nego što krene u avanturu zvanu „štednja“.
„Minimalni mesečni iznos uplate je 25 evra mesečno, to je malo više od 3.000 dinara, iz tog ugla gledano većini ljudi je dostupna. Da bi ta štednja zaista imala efekat iz mog dosadašnjeg iskustva uplate bi trebale biti minimum 50 evra mesečno, trenutni prosek je skoro 10.000 dinara po polisi mesečno, odnosno 1.000 evra na godišnjem nivou“, objašnjava Velicki za BIZLife.
On ističe da je najbolje organizovati štednju kroz godišnje uplate, jer se u tom slučaju uvek dobijaju najbolji mogući uslovi, a može i da se uplati za par godina unapred, pa je čovek miran neki duži vremenski period. Kod dečijih polisa, pravno formalno jedan od roditelja je ugovarač polise, a dete je osiguranik. Ugovarač polise vrši plaćanje premije i pripadaju mu sva prava i obaveze.
„Prema tome kod dečijih polisa, bolje je da roditelji uplaćuju na ime deteta. Kod štednih računa smatram da je bolje da račun glasi na ime roditelja, jednostvanije je i praktičnije. Dešavalo se u praksi da je potrebno dodatno odobrenje Centra za socijalni rad kod podizanja novca, iz najbolje moguće namere kako bi se maksimalno zaštitili maloletni klijenti, ta praksa nije jedinstvena i ne podrazumeva se“, priča Velicki.
Deca kao deo procesa štednje
On napominje da je ključna stvar uključiti decu u proces štednje, jer oni nas zapravo kopiraju u svemu.
„Razvijanjem te svesti od malih nogu svi smo na dobitku, to je veoma zastupljeno u najvećim ekonomskim razvijenim zemljama sveta. Pravi način za to je svakako kroz igru, postoji više načina kako bi se pokušalo prilagoditi svakom detetu, treba probati i istražiti jedan po jedan i videti koji detetu najviše odgovara, deca će nam sama dati odgovor.
„Kao najveću grešku on ističe to što roditelji misle da ima vremena i onda samo odlažu u nedogled, a u praksi odlaganjem se samo smanjuje iznos koje će dete sačekati jednog dana. Mnogo često čujem rečenice poput, hteli smo to još od kada nam se dete rodilo, bili bi nam još bolji uslovi, uvek nam je nešto bilo preče. Stavite se samo u situaciju koliko je vama značila finansijska sigurnost od strane roditelja ako ste je imali, a ako je niste imali, koliko bi vam samo značila da ste je imali“, zaključuje Velicki.
Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER
Izvor: BIZLife/Gorica Mitrović






