trgovina

Moderna trgovina u 2026: Kraj brzine, povratak poverenja

Trgovina danas više ne funkcioniše kao linearni sistem u kome se dobar asortiman, solidna lokacija i jaka kampanja automatski prevode u poslovni rezultat. Pravila koja su decenijama važila – više izbora, više promocije, veća vidljivost – prestala su da garantuju uspeh. Ritejl u 2026. ulazi u fazu duboke transformacije u kojoj se istovremeno menjaju logika izbora i očekivanje kupca, dok pritisak na marže, zaposlene i pažnju potrošača nikada nije bio veći. Upravo iz te promene proizlaze ključni trendovi koji će oblikovati trgovinu u 2026. godini – od načina na koji se bira asortiman i gradi iskustvo do uloge tehnologije, poverenja i novih formata u odnosu između brenda i kupca. 

Piše: Predrag Petrović, član Upravnog odbora Nall grupe, Crna Gora

Predrag Petrović (Foto: Nebojša Babić)

Agentic commerce – nova buduća realnost racionalizacije izbora

Kupci su danas informisaniji nego ikada, ali istovremeno i znatno skeptičniji. Poverenje ne nestaje zato što su brendovi postali lošiji, već zato što je okruženje postalo nepouzdanije. Hiperprodukcija poruka, proizvoda i obećanja, uz stalnu izloženost „savršenim” slikama, AI generisanom sadržaju i plaćenim preporukama, dovela je do toga da potrošači više ne veruju ni sopstvenim očima. Kada je sve izuzetno, ništa više nije uverljivo. Poverenje se danas ne gubi naglo, već se troši polako – kroz nedoslednost, konfuzne ponude, kratkoročne trendove i iskustva koja ne ispunjavaju očekivanja.

U takvom okruženju kupovina prestaje da bude zadovoljstvo, a postaje napor. Preopterećen izbor, manjak jasnih kriterijuma i strah od pogrešne odluke stvaraju potrebu za novim mehanizmom sigurnosti. Upravo tu na scenu stupaju algoritmi. Ne zato što su savršeni, već zato što nude ono što savremeni potrošač najviše traži – olakšavanje u donošenju odluke. Kada je pažnja ograničena, a poverenje nisko, delegiranje izbora postaje racionalna strategija.

AI asistenti, preporučivački sistemi i agenti prodaje sve češće biraju umesto ljudi, jer filtriraju višak informacija i nude „najbolju dostupnu opciju” na osnovu prethodnih izbora i konteksta. Istraživanja u SAD pokazuju da je 47 odsto ispitanika spremno da prepusti „dosadne kupovine” redovno korišćenih namirnica i kućnih potrepština AI asistentima. Jednom kada „agentic commerce” sistem pokaže da razume potrebe kupca, poverenje se brzo premešta sa pojedinačnog brenda na mehanizam izbora. To predstavlja suštinsku promenu: ritejl se više ne takmiči samo za pažnju potrošača, već i za poverenje algoritma koji tu pažnju usmerava. Zato ključna reč moderne trgovine nije brzina ili trend, već poverenje – kao najvažniji poslovni resurs. U sektoru trgovine će nadalje pobeđivati onaj ko uspe da postane pouzdan vodič kroz tržište preopterećeno izborima i informacijama.

Shoppertainment: Kada se kupovina seli iz racionalnog u emocionalno

Kako AI asistenti i autonomni sistemi sve više preuzimaju rutinsku, „dosadnu” kupovinu, diskreciona i emotivna potrošnja kreće u suprotnom smeru – ka shoppertainment platformama koje nude dodir emotivnog, zabavu i osećaj zajedništva. Najjasniji primer tog pomaka jeste eksplozivan rast TikTok Shopa, gde se granica između sadržaja i trgovine gotovo briše. Kupovina više nije klasična transakcija, već iskustvo koje se odvija u realnom vremenu – kroz live stream, interakciju, komentar i preporuku. Prema procenama, TikTok Shop je u 2025. ostvario globalni promet veći od 60 milijardi dolara, uz rast blizu 100 odsto, sa jasnim signalima nastavka snažne ekspanzije.

Suština shoppertainmenta nije u samoj prodaji, već u stvaranju osećaja povezanosti između brenda, kreatora i publike. Potrošači ne dolaze po proizvod, već po trenutak koji deluje autentično, zajednički i „posebno”. Zato kreatori postaju ključni posrednici poverenja: njihova publika ne funkcioniše kao pasivni primalac poruke, već kao zajednica koja pita, komentariše i veruje preporukama ljudi koji deluju dostupno i stvarno. Za brendove to znači pomak od jednokratnih kampanja ka kontinuiranom odnosu, gde su kreatori produžena ruka prodaje, a sadržaj deo prodajnog sistema.

Shoppertainment tako postaje više od zabave – on je odgovor na zasićenost klasičnim oglašavanjem i pad poverenja u tradicionalne komunikacione kanale. U okruženju kratke pažnje i visokog skepticizma, potrošači se okreću izvorima kojima veruju. U savremenoj trgovini – poverenje zaista postaje nova valuta.

Asortiman: Kraj lova na trendove

Asortiman se nikada nije brže menjao, ali paradoks je što nikada nije bilo teže odlučiti šta zaista uvesti. Globalni trendovi nastaju i nestaju za nekoliko meseci, dok lokalna tržišta i dalje traže stabilnost, prepoznatljivost i kontinuitet od najmanje dve-tri godine.

Upravo u tom raskoraku između globalne brzine i lokalne potrebe nastali su neki od najskupljih promašaja savremenog ritejla. Jedan od ilustrativnih primera dolazi iz Azije, gde je Sephora kroz brzo uvođenje celebrity beauty i parfemskih linija pokušala da kapitalizuje globalne viralne trendove. Iako su imena bila snažna, asortiman nije uspeo da se lokalno ukoreni – proizvodi su dolazili i nestajali u kratkim ciklusima, bez vremena da postanu deo svakodnevne rutine, ostavljajući za sobom visoke otpise i potvrđujući da trend bez lokalne potrebe ostaje samo prolazni eksperiment. Sličnu grešku u drugoj industriji napravio je H&M, koji je, u pokušaju da odgovori na ekstremno ubrzane modne cikluse, preopteretio asortiman stalnim rotacijama, izgubio jasnoću identiteta i bio primoran na skupe korekcije – od smanjenja broja proizvoda u asortimanu do povratka osnovnim linijama. U sektoru lepote, brend Drunk Elephant je kroz TikTok-driven hiperpopularnost doživeo eksplozivan rast, ali i brz gubitak kontrole nad sopstvenim asortimanom, čija je upotreba postala vođena viralnim obrascima, a ne stvarnim potrebama potrošača. Zajednički imenitelj svih ovih slučajeva nije loš proizvod, već pogrešna pretpostavka da se stalnim promenama asortimana može nadomestiti odsustvo dugoročne strategije. Tržišta možda vole novitete, ali poverenje i profitabilnost – i dalje se grade kroz kontinuitet.

Asortiman: Mudre saradnje koje predupređuju rizike

Da bi se razumela suština saradnje između kompanija Sephora i Olive Young, najavljene od 2026. godine, potrebno je prvo razumeti njihove osnovne uloge. Sephora je globalni beauty kurator – snažna platforma za lansiranje brendova, trendova i premijum iskustava, sa jasno izgrađenim autoritetom u Evropi i Severnoj Americi. Olive Young je, s druge strane, lokalni lider Južne Koreje: ne samo drogerija, već institucija poverenja u K-beauty ekosistemu, mesto gde se trendovi proveravaju, filtriraju i pretvaraju u dugoročne rutine.

Upravo na korejskom tržištu Sephora je doživela jedan od svojih važnijih strateških poraza. Uprkos snažnom globalnom imenu, nije uspela da parira Olive Youngu, koji je imao ono što Sephora nije mogla brzo da izgradi – duboko lokalno razumevanje potrošača, brzinu validacije proizvoda i kredibilitet svakodnevnog izbora. Sephora je percipirana kao „uvozni koncept”, dok je Olive Young bio deo životne rutine. Ishod je bio jasan: povlačenje Sephore sa tržišta u 2024. godini i dodatno jačanje pozicije Olive Younga.

Umesto da taj poraz ignoriše, Sephora je iz njega izvukla ključnu lekciju: problem nije bio u K-beauty trendu, već u načinu na koji se trend bira i validira. Globalni ritejl više ne može da se oslanja na ulistavanje proizvoda isključivo na osnovu viralnosti, naročito u eri u kojoj su generacija Z i generacija alfa lojalni „hajpu”, ali ne i brendovima.

Zato saradnja kompanija Sephora i Olive Young nije klasičan distribucioni dogovor, već uvoz sistema poverenja. Sephora ne preuzima samo brendove, već kuratorski filter Olive Younga – proizvode koji su prošli realni test tržišta, imaju visoku stopu ponovnih kupovina i reputaciju zasnovanu na kvalitetu, a ne kratkotrajnom trendu. Olive Young postaje inkubator i stres-test, dok Sephora preuzima ulogu globalnog akceleratora onoga što je već dokazano.

Za Sephoru, ova saradnja znači aktivno upravljanje rizikom asortimana. Umesto troškova eksperimentisanja, otpisa i kratkih životnih ciklusa, ulazi se u igru tek kada postoji jasan potencijal dugoročne prodaje. Time se smanjuje volatilnost ponude i jača poverenje kupaca koji više ne žele da budu „beta testeri” trendova.

U suštini, ova saradnja potvrđuje novu realnost ritejla: u svetu prebrzih trendova, najveća konkurentska prednost više nije brzina lansiranja, već sigurnost izbora. Sephora je izgubila bitku u Koreji, ali je time dobila vredniju stvar – model kako da globalno raste bez ponavljanja istih grešaka.

Usluga: Informisan kupac, sistem pod pritiskom

Istovremeno, očekivanja od usluge rastu. Kupci – naročito generacije Z i alfa – dolaze informisaniji nego ikada, često sa znanjem stečenim kroz društvene mreže, AI alate i onlajn zajednice. Međutim, tržište rada u ritejlu ide u suprotnom smeru: fluktuacija zaposlenih raste, nezaposlenost opada, a sve je manje ljudi koji žele dugoročno da grade karijeru u maloprodaji.

Očekivati vrhunsku uslugu oslanjajući se isključivo na pojedinca postaje neodrživo. Zato najnapredniji sistemi u 2025. i 2026. prebacuju znanje iz glava zaposlenih u procese, tehnologiju i jasnu strukturu asortimana. AI asistenti, mikrotreninzi i pojednostavljeni izbor postaju standard. Usluga više nije pitanje harizme, već dizajna trgovinskog sistema.

Marketing: Pažnja je nestala, poverenje ostaje

Eksponencijalni rast komunikacionih poruka doveo je do toga da pažnja potrošača postane najređi resurs u ritejlu. U okruženju stalne notifikacije, oglasa i sadržaja, diferencijacija se više ne postiže glasnoćom, već doslednošću i jasnoćom poruke. Ritejl brendovi koji uspevaju nisu oni koji komuniciraju najčešće, već oni koji komuniciraju najkoherentnije – isto na polici, u digitalnom fidu, u aplikaciji i u fizičkoj radnji. Svako odstupanje između obećanog i isporučenog danas se momentalno kažnjava gubitkom poverenja. Takođe, emocionalna kupovina se sve više vezuje za preporuke ljudi, kreatora i zajednica kojima se veruje, a sve manje za same brendove kao izvore istine.

Dobar primer tog zaokreta predstavlja Nike, koji je poslednjih godina svesno smanjio fokus na klasične kampanje, a pojačao ulaganja u zajednice, aplikacije i direktan odnos sa korisnicima. Umesto da se bori za pažnju kroz masovne poruke, Nike je marketing pretvorio u platformu za pripadnost, gde sadržaj, iskustvo i proizvod govore istim jezikom. Rezultat nije kratkoročni reach, već dugoročna lojalnost.

U takvom okruženju marketing prestaje da bude pitanje vidljivosti, a postaje pitanje poverenja. Brendovi koji to razumeju ne pokušavaju da budu svuda – već da budu verodostojni tamo gde su prisutni, čime doprinose održivoj strategiji.

Godina 2026: Ritejl bez iluzija

U ritejlu 2026. godine brzina više nije prednost. Jasnoća jeste. Pobednici neće biti oni koji prate svaki trend, već oni koji znaju koje trendove ignorišu. Između buke i značenja, panike i strategije, ostaje jedna konstanta – poverenje kupaca kao ključna konkurentska prednost, koju treba smisleno i dugoročno negovati. 

Saznajte sve o dešavanjima u biznisu, budite u toku sa lifestyle temama. PRIJAVITE SE NA NAŠ NEWSLETTER.

Izvor: BIZLife

Foto: Nebojša Babić, Armmypicca / Freepik

What's your reaction?

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

developed by Premium.rs | Copyright © 2026. bizlife.rs | Sva prava zadržana.

MAGAZINE ONLINE