
Evropa sve manje radi, a Srbija sve više: Zašto i gde opada broj radnih sati?
Evropljani sve manje vremena provode na poslu, prosečan broj radnih sati nedeljno u EU smanjen je za jedan sat u poslednjih deset godina. U gotovo polovini od 34 analizirane evropske zemlje, pad je bio još izraženiji. Zašto se ovo dešava i koje su razlike među državama?
Ko najviše, a ko najmanje radi?
Prema podacima Eurostata za 2024. godinu, radna nedelja u Evropi traje od 32,1 sat u Holandiji do čak 39,8 sati u Grčkoj. U širem evropskom regionu, rekorder je Turska sa 43,1 satom nedeljno. Srbija je visoko na listi, prosečno se radi 41,3 sata nedeljno, dok su Bosna i Hercegovina (41,1) i Crna Gora (42,8 u 2020) blizu tog proseka.
Uopšteno gledano, zemlje juga i istoka Evrope rade duže, često zbog nižih plata, većeg učešća neformalnog rada i manjeg broja zaposlenih na nepuno radno vreme.

Foto: Freepik
S druge strane, na severu i zapadu Evrope radne nedelje su znatno kraće. Holandija, Norveška, Austrija i Danska imaju prosečno oko 33 sata rada nedeljno. Ove zemlje karakterišu visoka produktivnost, jaki radnički zakoni i fleksibilni radni aranžmani.
U najvećim ekonomijama EU, kao što su Italija (36,1) i Španija (36,4), radna nedelja je nešto iznad evropskog proseka. Velika Britanija beleži isti prosek kao Španija, ali poslednji podaci datiraju još iz 2019. – verovatno su danas ti brojevi manji.
Kako se radno vreme menjalo poslednjih 10 godina?
Od 2014. do 2024. godine, u samo četiri zemlje zabeležen je porast nedeljnog radnog vremena – u Litvaniji, Kipru i Malti taj rast bio je minimalan, dok je u Srbiji značajan: čak 1 sat i 42 minuta više.
U 16 zemalja radna nedelja se skratila za više od jednog sata. U Turskoj je pad bio najveći, 3 sata i 48 minuta, a prati je Island sa 3,5 sata manje. Belgija i Luksemburg skratili su radno vreme za 2,5 sata. Sličan trend zabeležen je u Danskoj, Austriji, Nemačkoj, Estoniji, Češkoj, Portugalu i Hrvatskoj.

Foto: Freepik
Zašto se radno vreme smanjuje?
Stručnjaci kažu da je glavni razlog porasta broja ljudi koji rade skraćeno radno vreme. Taj rast je posebno izražen u sektorima usluga i među ženama, koje sve češće ulaze na tržište rada. Iako puno radno vreme ostaje gotovo nepromenjeno još od 1980-ih, sve više ljudi radi manje sati, naročito samozaposleni, koji sve češće biraju rad u kraćem vremenskom okviru.
Analize Evropske centralne banke i Međunarodnog monetarnog fonda potvrđuju da je pad radnih sati posledica dugoročnog trenda: tehnološki napredak, fleksibilniji poslovi, porast prihoda i bogatstva – sve to doprinosi da ljudi manje rade jer to mogu sebi da priušte.
Iako 10% zaposlenih i dalje želi da radi više, većina onih koji rade skraćeno to čini iz ličnog izbora, ne iz nužde.
Izvor: BIZLife/K. J.
Foto: Freepik