
Hrvatski slatkiši zaostaju za srpskim
Iako hrvatska konditorska industrija izvozi polovinu proizvodnje, njen udeo na domaćem tržištu je manji od 30 odsto. Usled liberalizacije tržišta, proizvodnja u Hrvatskoj upola je manja od one u Srbiji.
Hrvatski konditori su u 2013. proizveli 53.032 tone slatkiša od kojih je kroz izvoz prodato 26.374 tone, i uz Belgiju i Švajcarsku, jedino Hrvatska od svih evropskih zemalja beleži ovako veliki izvoz, ali da situacija nije tako ružičasta, svedoči analiza koju je izradio Stipan Bilić, direktor Kondina, strukovne grupacije koja okuplja konditorsku industriju.
Hrvatska je jedina zemlja Evropske unije koja na svom tržištu prisvaja manje od trećine (28 odsto) udela, a ovu tvrdnju Bilić potkrepljuje podatkom o prošlogodišnjem uvozu kada su Hrvati konzumirali čak 68.728 tona slatkiša iz uvoza, što je 72 odsto od ukupno prodatih konditorskih proizvoda.
Ako konditori uspešno izvoze 50 odsto proizvodnje, a na domaćem tržištu imaju udeo od samo 28 odsto, onda to traži preduzimanje mera uređenja konditorskog tržišta u korist domaće proizvodnje, upozorava Bilić i za ilustraciju navodi stanje u Srbiji.
Hrvatski konditori su u 1989. proizveli više od 109.000 tona, držali su 76,5 odsto udela domaće potrošnje, na prostoru bivše zajedničke države prodali su 68 hiljada tona, a na treća tržišta više od 6.000 tona.
Hrvatska je u međuvremenu do krajnosti otvorila i liberalizovala tržište stavljajući sopstvenu konditorsku industriju u podređeni položaj u odnosu na politiku trgovačkih lanaca.
Srbija je 1989. proizvodila manje od 60 hiljada tona konditorskih proizvoda, sada je proizvodnja narasla iznad 110 hiljada tona. Međutim, Srbija nije liberalizovala tržište i sistem uvoza i to je najviše uticalo da se srpska proizvodnja bitno poveća, ističe Bilić.
Pritom, u Srbiji u istim trgovačkim lancima koji posluju i u Hrvatskoj, roba proizvedena u EU ili zemljama WTO jeftinija je nego u Hrvatskoj i do 20 odsto.
Čvrst kurs kune oštetio je ovaj sektor u proteklih 20 godina za više od milijardu kuna. Najpre treba zabraniti uvoz robe kod koje je prošla trećina roka trajanja. Trgovina loše proizvode nabavlja bilo gde u svetu po cenama koje su za 50 odsto niže od domaćih, napominje Bilić.
Trgovci prisiljavaju domaće proizvođače da im odobre udeo u ceni i to do čak 30 odsto na fakturisane iznose, dok strancima ne mogu diktirati takve uslove. Upravo ova praksa poslovanja trgovine ima najveći uticaj na povećanje cena domaćih proizvoda.
Da bi se sprečilo ovakvo monopolsko poslovanje trgovine, potrebno je propisati da sva davanja koja proizvodna preduzeća mogu dati trgovini ne smeju biti veća od četiri odsto od maloprodajne cene, predlaže Bilić.
Postoji velika mogućnost za povećanje proizvodnje domaće konditorske industrije, ocenjuje Bilić i navodi da je reč o količinama od 26 do čak 50 hiljada tona godišnje. Da se to zaista ostvari, nužna je aktivnija saradnja konditora, trgovine i banaka, ali najveću ulogu ima država.