Proporcija cene čokolade i nivoa šećera
Sve više jeftinih vrsta čokolada na rafovima trgovina otvorilo je dileme kod mnogih potrošača. U čemu je razlika između njih ukoliko tabla od 100 grama uglavnom košta stotinak dinara, ali ima i onih koje često mogu da se kupe i za manje od 50? Jer, dok najpoznatiji brendovi drže cenu, nije malo novih vrsta do pre neku godinu nepoznatih proizvođača koji se zbog pristupačne cene sve češće nađu u korpi. Da li su one istog kvaliteta i da li je njihov sastav isti, glavna su pitanja.
Istraživanje „Potrošača” pokazuje da niska cena kupcima govori ne to da je drastično jeftina čokolada neispravna ili opasna po zdravlje, već da su u njenoj proizvodnji korišćene jeftinije sirovine. To, načelno, znači da se ide na minimum kakaoa koji je dozvoljen našim propisima, a povećava se količina jeftinijih sastojaka, kakav je, na primer, šećer. To potvrđuju i stručnjaci.
– Čokolade koje imaju više kakaoa su, naravno, skuplje jer sadrže manje šećera i manje biljnog ulja i svega drugog što se dodaje u proizvodnji, a što je Pravilnikom dozvoljeno. Znači, u znatno jeftinijim čokoladama verovatno ima manje skupih uvoznih komponenti, kao što je kakao maslac, a više navedenih povoljnijih sastojaka ili mleka, koje je takođe jeftinije. Bitno je, međutim, istaći da nije reč o tome da li je takva čokolada kvalitetna ili nekvalitetna. Ona je, u svakom slučaju, u skladu sa Pravilnikom čim je legalno na tržištu, a sve ostalo je stvar ukusa i toga kakvu čokoladu neko voli – objasnio je Nenad Vujović, načelnik Odeljenja za bezbednost hrane Ministarstva poljoprivrede i trgovine, dodajući da svi sastojci uvek moraju da budu navedeni na pakovanju i kupci na osnovu toga mogu da biraju.
– Zbog različitog sastava, veoma je bitno da potrošač zna šta mu se nudi i da to piše na deklaraciji, odnosno da na poleđini bude navedeno da li je reč o mlečnoj čokoladi, beloj ili punjenoj, to jest koji su glavni sastojci – kaže naš sagovornik.
Da li i u ovom slučaju može da važi uvreženo mišljenje da je veliki i poznat proizvođač garant boljeg kvaliteta? Vujović kaže da to ne mora da bude pravilo, ali podseća da svi naši vodeći proizvođači čokolada primenjuju Hasap i druge savremene standarde. On napominje i da inspekcije u dosadašnjim kontrolama na našem tržištu nisu naišle na čokoladu koja je zdravstveno neispravna.
– Zbog toga ne možemo reći da je ova grupa proizvoda rizična, pa je smatramo uređenom oblašću. Od početka ove godine imali smo pet prijava potrošača na nepravilnosti u vezi sa čokoladom. Od tih pet, dve su bile potvrđene, a odnosile su se na neadekvatno deklarisanje, odnosno nije bilo deklaracije na srpskom jeziku – objasnio je Vujović.
Šta potrošačima govore različite vrste čokolada na tržištu? Aleksandar Mladenović, brend menadžer za čokoladu u „Štarku”, kaže da kada je reč o sastavu čokolade, osnovna je podela na mlečne, crne i čokolade sa dodacima.
– Mlečne čokolade imaju oko 30 odsto kakao delova i obogaćene su visokim sadržajem mleka, što je njihova prednost. Crne čokolade imaju najmanje 60 odsto kakao delova, što je, zbog dobrih zdravstvenih aspekata kakaoa, o čemu je mnogo toga već rečeno i napisano, prednost te vrste čokolade. Čokolade sa dodacima mogu biti i crne i mlečne, ali su češće mlečne. Visok sadržaj kakaoa u crnoj čokoladi, po pravilu, ima vrlo dominantan i izražen ukus, pa dodaci teže dolaze do izražaja – objasnio je Mladenović.
Savet za kupovinu čokolade, isti je kao i za druge prehrambene proizvode.
– Veoma je važno da potrošači ne kupuju ove proizvode na neuslovnim mestima i ako nemaju deklaraciju na srpskom jeziku. Svedoci smo da se prodaju na trotoarima i na autobuskim stanicama. Kupci bi trebalo da obrate pažnju i na uslove čuvanja, pre svega u smislu odgovarajuće temperature, jer ako je pakovanje deformisano to znači da je čokolada bila na spoljnoj temperaturi, da se otopila i da je treba izbegavati – savetuje Vujović.
Šta kaže Pravilnik o kvalitetu kakao i čokoladnih proizvoda
Član 16.
Čokolada je proizvod dobijen od prerađenog kakao-zrna i šećera, koji sadrži najmanje 35 odsto ukupne suve materije kakao-delova uključujući najmanje 18 odsto kakao-maslaca i najmanje 14 odsto suvih nemasnih kakao-delova.
Član 18.
Čokolada za jelo i kuvanje je proizvod dobijen od prerađenog kakao-zrna i šećera i sadrži najmanje 40 odsto ukupne suve materije kakao-delova, od čega najmanje 18 odsto suvih nemasnih kakao-delova i najmanje 7 odsto dodatog kakao-maslaca računato na suvu materiju proizvoda.
Član 23.
Mlečna čokolada je proizvod dobijen od prerađenog kakao-zrna, šećera i mleka ili mlečnih proizvoda, koji sadrži:
1) najmanje 25% ukupne suve materije kakao-delova;
2) najmanje 14% suve materije mleka;
3) najmanje 2,5% suvih nemasnih kakao-delova;
4) najmanje 3,5% mlečne masti;
5) najmanje 25% ukupne masti (kakao-maslac i mlečne masti) računato na suvu materiju gotovog proizvoda.
Član 28.
Bela čokolada je proizvod dobijen od kakao-maslaca, mleka ili mlečnih proizvoda i šećera, koji sadrži:
1) najmanje 20% kakao-maslaca;
2) najmanje 14% suve materije mleka;
3) najmanje 3,5 % mlečne masti.