Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Vujović za BIZLife: Vlada Srbije radi timski

    U intervjuu za BIZLife dr Dušan Vujović ministar finansija u Vladi Srbije, bio je vrlo optimističan kada je reč o potpisivanju budućeg aražmana sa MMF i smatra da je to dogovorena stvar. Iskazao je čuđenje kako se neke stvari u Srbiji ni posle 20 i više godina ne rešavaju i mišljenja je, a zato se prihvatio ministarskog posla, da neki reformski potezi moraju da se preduzmu kako bi se krenulo napred. Iako smo imali prilike da razgovaramo o njegovim počecima rada u Svetskoj banci, kratkih dolazaka u Beograd, odluci da se prihvati pozicije ministra u Vladi Srbije, najveći broj pitanja se, ipak, odnosio na ekonomsku situaciju Srbije.

    Prema vašem mišljenju, da li je imalo smisla smanjenje plata i penzija i usvajanje programa fiskalne konsolidacije?

    Svi elementi smanjivanja troškova koji uključuju plate, penzije i operativne troškove su dali efekte. Uspeli smo da sa očekivanih devet odsto deficita opšte države isti spustimo na 6,6 odsto BDP ili 258 milijardi dinara. To je za 2,4 odsto BDP niži deficit nego što je bio. Smanjenje plata i penzija nam je direktno pomoglo. Povećanje poreza u naplati, takođe, akciza, PDV-a. Imamo rezultate koji su bolji u odnosu na prošlu godinu i stalno se poboljšavaju. Mere štednje koje smo počeli da primenjujemo su uticale na smanjenje deficita. Preko smanjenja deficita na smanjenje duga, a samim tim i na poboljšanje naše situacije. Iako još uvek imamo negativan rast BDP-a i deficita, preokrenuli smo tokove i očekivanja stanovništva. Projektujemo da će ove godine učešće deficita Republike u BDP iznositi 4,8 odsto BDP. Deficit će iznosti 191,3 milijarde dinara, a BDP će biti 3.970,5 milijardi dinara.

    Kažete da postoje rezultati na prihodnoj strani. A dokle se stiglo sa pripremom strukturnih reformi i reformi javnih preduzeća?

    Vlada priprema akcioni program za preduzeća u restruktuiranju kojim se predviđa da preduzeća koja nemaju šansu budu zatvorena, a za ona druga da se prikupljaju ponude. Takođe, reforma javne administracije je veoma važna i to ne samo zbog troškova već i zbog efikasnijeg funkcionisanja javne uprave i ravnopravnijeg raspoređivanja zaposlenih. U javnom sektoru je trenutno 40 odsto zaposlenih, što je mnogo više u odnosu na ostale sektore. Reorganizacijom države i strateškim smanjenjem broja zaposlenih treba da postignemo dva efekta: jedan je efekat smanjenja troškova, a drugi efekat šalje signale da nije država ta koja diktira tempo već to treba da radi privatni sektor. Nama nije cilj da otpuštamo već da otvaramo radna mesta posebno za one koji imaju znanja koje tržište valorizuje, poput inženjera, inovatora i preduzetnika.

    Za konsolidaciju finansija bitne uštede će se ostvariti ukidanjem subvencija i garancija javnim preduzećima i racionalizacijom njihovog poslovanja, kao i rešenjem pitanja preduzeća u restrukturiranju i suzbijanjem poreske evazije. Pored toga, biće ušteda i na čitavom nizu aktivnosti koje će u masi značajno doprineti konačnom cilju održivih javnih finansija.

    Fiskalni savet upozorava na obaveznost rešavanja stanja u javnim preduzećima. Kako planirate da rešite probleme u javnim preduzećima?

    Sveobuhvatnost našeg programa koji se bavi pitanjima makro ekonomske stabilnosti i pitanjima fiskalne konsolidacije, uključujući i stranu rashoda i stranu prihoda, zatim, pitanjima starih nasleđa preduzeća u restruktuiranju i pitanjima unapređenja poslovanja javnih preduzeća i javne administracije, je utoliko realniji, jer raspoređuje teret i napada ključna mesta koja su bila problematična u prošlosti.  Razrešenje statusa preduzeća čisti teren za nove investicije i prestaje da daje lažna očekivanja. Ove mere poboljšavaju poslovno okruženje i stvaraju preduslove da se privuku strane i domaće investicije TREĆE generacije. Ako znamo da je prva generacija investicija prodavala tržište, a da drugu čine takozvane oportunističke investicije, koje su tu da odgovore na kratkoročnu tražnju, a ne na dugoročne komparativne prednosti koje Srbija može da im ponudi, dolazimo do TREĆE generacije kada je cilj prodaja starih i zaribalih kapaciteta koji su imali strukturne probleme. Petrohemija, Azotara, MSK, Smederevo, Bor su objekti koji potencijalno imaju stratešku prednost, ali i velike strukturne probleme i traže ozbiljan menadžment. Visoki rizici i neophodno vreme su dva elementa koji kada se jednom ostvare imaju dugoročne pozitivne efekte. Pokušavamo da oživimo i vratimo na ekonomsku kartu Srbije i Balkana projekte koji znače re-industrijalizaciju i koji znače regionalno jačanje komparativne prednosti Srbije. Rizici nisu beznačajni, ali su i potencijalni dobici veliki. Dakle, ovaj program postoji da bismo stvorili rešenje za najveće probleme i otvorili prostor za investicije treće generacije.

    Puštali smo preduzeća da preživljavaju tako što nisu plaćala struju, komunalne usluge, plate, gas, poreze, vraćala kredite. Deo troškova posrnulih preduzeća prebačen je na javna preduzeća, a taj dug postao je javni dug. Rešenjem za ova preduzeća prekinućemo ovaj začarani krug. Najpre treba očistiti stare dugove, ali i promeniti način upravljanja. Krajnji cilj je da preduzeća počnu da privlače strane investicije. U tom kontekstu treba donositi rešenja za javna preduzeća.

    Kod nekih su problemi prošlosti manji, ali nema potencijala za rast bez privatnog kapitala. Na primeru Telekoma vidimo da Srbija nema dovoljno kapitala da investira kako bi se ovo preduzeće održalo u međunarodnoj trci i zato je naš cilj da ga prodamo po visokoj ceni nekome ko ima dovoljno kapitala za njegovo održavanje. Ulazimo u fazu u kojoj tražimo savetnika i želimo da prodamo Telekom da bismo time obezbedili optimalne uslove da učestvuje u regionalnoj trci telekomunikacija, odnosno fiksne telefonije, interneta, videa i mobilne telefonije.

    Kakva je sudbina Aerodroma?

    U slučaju Aerodroma imamo drugačiju situaciju. Onog momenta kada je Jat postao Air Serbia i počeo bolje da fukcioniše, promet i prihodi Aerodroma su počeli naglo da rastu. Samim tim i kapitalizacija. Ukoliko dođe do privatizacije, važno je, voditi računa da se ne smanji mogućnost perspektive da aerodrom bude pokretač razvoja u Srbiji. On treba da obezbedi prostor kompaniji Air Serbia da nastavi da funkcioniše, ali i da obezbedi prostor da se razvijaju kargo i druge tehničke usluge. Nije cilj da strani kupac, privatizacijom, preplavi naše tržište i prestane da ulaže i razvija prostor Aerodroma, a ostavi mesta drugim strateškim partnerima da se razvijaju. Cilj je da strane firme uspešno rade na tržištu Srbije, ali i da ostavljaju prostor Air Srbiji.

    Kao moguće žarište problema navodi se EPS? Kakva je situacija za Železnicom Srbije?

    Kod Železnice imamo veliki sistem koji ne može tako lako da prihvati promene. Široki program reformi će biti podržan strukturnim kreditima Evropske banke za obnovu i razvoj i Svetske banke. U slučaju EPS-a i Železnica imaćemo strukturne kredite koji će podržavati suštinsku reformu ovih javnih preduzeća od korporatizacije do smanjenja administracije, poboljšanja performansi i poboljšanja finansijske strukture. Ne želimo da se prepustimo slučaju već da, na osnovu strateških odluka Vlade, idemo u sistematsko restruktuiranje ovih preduzeća. Cilj je da EPS bude efikasniji, da proizvodi još više, da izvozi struju i time vraća investicije. Jer, kada Srbija postane član Evropske Unije postojaće i ozbiljna ograničenja u korišćenju uglja za generisanje struje, pa je tako naš cilj da sada što bolje valorizujemo resurse kod kojih očekujemo ograničenja.

    Jedan od razloga odlaska vašeg predhodnika, gospodina Krstića je činjenica da je želeo brže reforme nego što je u tom momentu Premijer bio spreman da prihvati. Da li je vaš tajming mera u saglasnosti sa tajmingom mera predsednika Vlade?

    Svako ko misli da Vlada nije timski rad, potcenjuje složnost rada u Vladi. Postoji institucionalno pravna strana, zatim stručna strana, a postoji i politička strana, volja i liderstvo. Mi ga imamo od Premijera i nekada on ide brže od nas i ne uspevamo da ga stignemo, a nekada želi da proveri socijalno političku realnost sprovođenja pojedinih poteza, naročito kada oni imaju efekat na građane. Tada on zaustavi nas. Sve to zajedno oblikuje naše odnose čiji je cilj efikasnost i rad na putu kojim smo krenuli, a to je put reformi.

    Za neke je potpuno razumljivo, a za neke neobjašnjivo kako ste rešili da se prihvatite ministarske pozicije. Koji su vaši motivi bili?

    Od Tajlanda, gde smo 1979. radili trogodišnji program koji je bio fokurisan na fiskalnu sferu i koji je rezultirao velikim uspehom tajlandske privrede, pa do kraja svoje profesionalne karijere u Svetskoj banci, radio sam na makroekonomskim pitanjima sa aspekta međunarodnih organizacija. Nastavio sam da radim kao konsultant i stalno sam dolazio u Beograd. Sa Premijerom sam se sreo posle Biznis foruma na Kopaoniku prošle godine i tada sam imao prilike da mu ispričam neka od svojih iskustava. Premijer se zainteresovao i nakon pobede na izborima pozvao me i ponudio mi mesto u Vladi. Ja sam to shvatio kao mogućnost da primenim svoja znanja posle toliko godina i u svojoj zemlji. To sam učinio iz ličnih, profesionalnih i patriotskih razloga.
     

    Foto: BIZLife, Marko Rupena

    What's your reaction?

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE