
Da li smo na poslu ili u menzi?
Kada ste u restoranu, očekujete različite mirise i ne smetaju vam, ali tako nešto ne očekujete u kancelariji. U radnoj atmosferi, što se hrane tiče, problem je, dakle, očekivanje.
Koleginica je na posebnom režimu ishrane i oko 14h voli da pojede ribu iz konzerve ili jaja. Pošto pojede svoje sledovanje, praznu ambalažu i ljuske uredno odloži u kantu za otpatke. Sasvim je razumno da će pri tom iskoristiti i sudoperu, oprati ruke ili escajg. Nakon čitave ove akcije oko jednog sasvim običnog ručka ostaju tragovi i dobar stimulans za nervozu i ljutnju celog kolektiva. Prvo, cela kancelarija miriše na riblji restoran, masne mrlje na sudoperi čekaju samo jako sredstvo za čišćenje, a kanta za otpatke će nastaviti da „radi“ do kraja radnog vremena. Što će reći, posle 14h emotivno stanje zaposlenih u pomenutoj kancelariji postaje kritično negativno. „Da li smo na poslu ili u menzi?“, pitaju se i spremaju da okače veliku tablu sa natpisom „Bez ribe, molimo!“.
Svako ko je imao ovakvo kolegijalno iskustvo sa uticajnim nutricionističkim elementima zna za osećaj neprijatnosti i nerešivosti problema. Pre svega jer je iskustvo pokazalo da gore pomenutoj koleginici niko nikada neće reći da njen obrok nije prijatan za okolinu.
Ispada da nema pravila i da će svaka hrana koju jedete za radnim stolom biti pravi užitak samo vama, pa makar to bila i neutralna banana, jer jedini zakon koji funkcioniše u radnoj atmosferi je da je „neprikladna svaka hrana koju drugi jede, a ne ja!“
U svakom slučaju, u kancelariji izbegavajte obroke sa roštilja, ribu, kinesku i meksičku hranu, slaninu, plavi sir, giros i ostalo intenzivnog mirisa. I, ako imate uslova, pojedite vaš ručak u prostoriji koja je za to namenjena. Ako ne, solidarišite se, trpite ili jednostavno gladujte.
M.P.