
Na zaštitnike prava pacijenata potrošeno više od milion i po evra
Od zaštitnika prava pacijenata, za osam godina koliko postoje u zdravstvu Srbije, pacijenti nisu imali velike koristi. Svaki od 330 „advokata“ godišnje, u proseku, primi tek desetak žalbi. Uglavnom reši samo one minorne, vezane za neljubaznost lekara i medicinskog osoblja, što kasu zdravstvenog osiguranja mesečno košta oko 60.000 dinara.
Najoštriji kritičari ove institucije u zdravstvu Srbije, uglavnom iz nevladinih organizacija i udruženja pacijenata, izračunali su da je za zaštitnike prava pacijenata dosad potrošeno više od milion i po evra. Računica, međutim, nije tako jednostavna. Osnovna plata diplomiranog pravnika, bez minulog rada i drugih dodataka je 46.826 dinara, ali među njima ima i onih koji uz posao zaštitnika, obavljaju i tekuće pravne i kadrovske poslove u zdravstvenoj ustanovi.
Svaka zdravstvena ustanova ima zaštitnika prava pacijenata. Čak i u velikim centrima kao što su klinički centri Srbije i Vojvodine, zaštita pacijenata poverena je jednom čoveku.
– Kancelarija zaštitnika pacijentovih prava je u zgradi Klinike za rehabilitaciju, i on radi sa pacijentima od 7 do 13 časova, a pomoć može da se zatraži i telefonom – objašnjava Jelena Jurišin, iz KC Vojvodine. Zaštitnik u našoj ustanovi radi isključivo sa pacijentima. Za šest meseci bilo je devet dopisa, od kojih su šest prigovori, dva sugestije, a jedan molba.
Jurišin kaže da su svi pacijenti koji su u pismenoj formi podneli prigovor u zakonskom roku dobili odgovor sa obrazloženjem.
Međutim, čak i zaštitnici pacijentovih prava priznaju da ne mogu mnogo da pomognu: nisu samostalni u svom radu, jer su pre svega odgovorni svom poslodavcu, odnosno upravi zdravstvene ustanove. A kada pacijenti posumnjaju da je bilo propusta u lečenju, zaštitnici mogu jedino da traže da se formira komisija, i da dođe inspekcija i ispita slučaj.
– Institucija zaštitnika prava pacijenata je izmišljena da bi se pacijenti odvratili da se žale – smatra Zorica Marković, iz nevladine organizacije „Klub zdravlje“. – Cilj „pacijentovih advokata“ je prvenstveno da štite instituciju u kojoj primaju platu.
I Miroslav Petrović iz Udruženja „Pravo na zdravlje“, smatra da je uloga koju zaštitnici prava pacijenata imaju u našim zdravstvenim ustanovama – besmislena, i pita se kako zaštitnik pacijenata, kojeg postavlja direktor zdravstvene ustanove, može da preduzme nešto protiv kuće u kojoj je zaposlen.
Od zaštitnika njihovih prava mnogo, izgleda, ne očekuju ni sami pacijenti. Jer svaki drugi koji uđe u njihovu kancelariju žali se na ponašanje lekara i medicinskog osoblja. Duge liste čekanja na pojedine preglede i operacije, u nekim slučajevima i nedostupnost terapije, nisu problemi koje njihov zaštitnik može da rešava.