
Na desetine beba mesecima bez imena
Svakog meseca u Srbiji se rodi se na desetine dece, koja bar dva-tri meseca po rođenju, a ponekad i godinama imaju samo broj s kojim su izašla iz porodilišta, ali ne i ime. Najstariji „bezimeni“ pojavio se nedavno pred beogradskim matičarima tvrdeći da ima 23 godine.
– On je sebe nazivao nekakvim imenom, ali s obzirom na to da nije bio upisan u matične knjige, zvanično nije imao ni ime, ni papire – kaže Olivera Raičković, načelnik Odeljenja za lična stanja građana u beogradskom Sekretarijatu za upravu.
Ovo je, naravno, protivzakonito, jer svaki građanin ima pravo na lično ime, koje obuhvata i prezime.
– Po rođenju deteta, matičar uzima podatke od majke, njen matični broj i adresu, bebin pol, dužinu i težinu, vreme rođenja, i ti podaci se predaju matičarskoj službi u opštini gde je bio porođaj – kaže Stanka Arsenijević, socijalni radnik Klinike za ginekologiju i akušerstvo KCS.
U bolnici beba odmah dobija narukvicu sa brojem koji ima i majka. Samo ako su roditelji venčani, u matičarsku službu prosleđuju se i očevi podaci, ali su odskoro i bračni i vanbračni parovi dužni da kod matičara odu zajedno da prijave ime. Oni, po zakonu, imaju mesec dana da se dogovore kako će im se novorođenče zvati i da ga upišu.
Ipak, dešava se da se oni, ni posle mesec dana, ne dogovore ili da naprasno ostave bezimenu bebu. Tada matičari šalju zvaničan dopis nadležnom centru za socijalni rad, koji ih poziva na razgovor i insistira na dogovoru. U retkim slučajevima, tim centra prinuđen je da bude „kum“. Tada, objašnjavaju u centrima, uglavnom se biraju „neutralna“ imena, tipa Milica, Marko, Petar…
– Dešava se da romska deca i po nekoliko godina ne budu upisana u matične knjige i nemaju imena. „Bezimeni“ neretko potiču i iz vanbračnih zajednica – kaže Danijela Erdeljan, sekretar pančevačkog Sekretarijata za opštinsku upravu.
Najviše zahteva za naknadan upis imena matičari šalju beogradskim centrima za socijalni rad. Tako su od početka godine službe u opštinama gde su najveća porodilišta u zemlji poslale mnoštvo zahteva: Zemun 41, Zvezdara 31, Savski venac od dva do pet nedeljno… U unutrašnjosti ove brojke su manje, pre svega zbog praznih stomaka. Naime, roditelji ne mogu da dobiju roditeljski dodatak ako dete nije prijavljeno.
Tako u Novom Sadu mesečno ne bude više od pet-šest naknadnih upisa imena, u Kraljevu i Pančevu po jedno, u Boru oko pet, u Šapcu je bilo 28 prošle godine, a od početka ove 10, dok je u Subotici od početka godine bilo 37.
Kada otac prizna očinstvo, u devedeset odsto slučajeva dete, ipak, ponese njegovo prezime, objašnjava Milica Novaković, šef matičara Savskog venca. Ali, ponekad, kada se roditelji razvedu, majka želi da se dete preziva kao ona. Ako se otac ne saglasi, od toga nema ništa dok dete ne napuni 15, kada, po sopstvenoj želji, može da menja i ime i prezime.