Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Kako sa anksiozno-depresivnim poremećajem?

    Stalno neraspoloženje, ili česte „crne epizode“, pa još udružene sa slabijom koncentracijom, umorom, nesanicom, beznađem, promenama apetita i povlačenjem u sebe – glavni su znakovi anksiozno-depresivnog poremećaja. Neretko su anksioznost, nelagodnost, motorni nemir, jače izraženi nego simptomi depresije. A, promena raspoloženja može biti maskirana razdražljivošću, telesnim tegobama i hipohondrijskim preokupacijama.
     
    Procenjuje se da 50-60 odsto osoba sa nekim anksioznim poremećajem, istovremeno boluje i od depresije i obrnuto. A, udružene anksioznost i depresija su jedan od najčešćih psihičkih poremećaja.
     
    – Anksiozno-depresivni poremećaj, sam po sebi nije oboljenje koje je vitalno i egzistencijalno ugrožavajuće, ali svakako utiče na kvalitet života pacijenata, na nivo funkcionisanja u društvu, porodici i profesionalnoj sredini – ukazuje dr Jasminka Janković Gajić.
     
    – S obzirom na to da se često prvi put pojavljuje u adolescenciji u ranom odraslom dobu (18-25 godina), može značajno da utiče na osamostaljivanje mladih, zapošljavanje, formiranje porodice, druženje.
     
    – Anksioznost je složen simptom koji obuhvata telesne znake i psihičke simptome – objašnjava dr Jasminka Janković Gajić, psihijatar KBC „Dr Dragiša Mišović – Dedinje“.
     
    – Izražava se doživljajem neodređenog straha koji preplavljuje osobu koja ne može da razume poreklo niti razloge straha. U psihijatriji se to zove slobodno lebdeći strah. Telesni znaci obuhvataju čitav niz smetnji, kao što su površno disanje, osećanje nedostatka vazduha, ubrzano lupanje srca, znojenje, vlažni dlanovi, drhtavica, vrtoglavica, osećanje mučnine, učestalo mokrenje, teškoće gutanja, osećaj knedle u grlu… Osećanje strepnje, nestvarnosti, odnosno doživljaja promenjene okoline ili sebe samog, osećanje ugroženosti, smetnje u koncentraciji su psihički simptomi anksioznosti.
     
    Ono što anksioznost razlikuje od straha jeste to što ona nije fokusirana na specifični događaj ili objekat, i osoba nije svesna uzroka neugodne emocije. Depresivno osećanje, stanje neraspoloženja, bespomoćnosti, beznadežnosti, praćeno osećanjima krivice, žalosti, neadekvatnosti je, takođe, afektivna reakcija. Slično anksioznosti, koja se doživljava kao osećanje straha, ali bez objektivne opasnosti, depresivnost se najjednostavnije može razumeti kao osećanje tuge, žalosti, bez nekog očiglednog razloga.
     
    – Uzroke ovog poremećaja, kao uostalom i većine psihijatrijskih oboljenja, objašnjavaju različite teorije. Biohemijske se oslanjaju na promene na nivou serotonina i noradrenalina i osetljivosti njihovih receptora. A, psihosocijalne uzroke objašnjavaju gubitkom voljenog objekta, socijalnim stresorima – ističe naša sagovornica. – Stanje strepnje, anksioznosti može često biti provocirano ili pojačano: dugotrajnim i nekontrolisanim uzimanjem pojedinih lekova (oralni kontraceptivi, lekovi protiv astme, antihipertenzivi), uzimanjem velike količine hrane i pića bogatih kofeinom. Takođe, anksioznost može da bude prateći simptom pojedinih telesnih oboljenja (pojačana aktivnost štitne žlezde, Kušingov sindrom, porfirija…).
     
    Lečenje anksiozno-depresivnog poremećaja, najčešće je vrlo uspešno i efikasno. Ali preduslov je da se prepozna i leči na adekvatan način. S obzirom na to da je poremećaj praćen brojnim telesnim simptomima, najčešće su prve asocijacije i pretrage vezane za ideju o somatskoj bolesti. Neretko, pacijent prođe čitav niz telesnih pregleda i ispitivanja u cilju postavljanja prave dijagnoze, a kontakt sa psihijatrom je poslednja opcija.
     
    – Cilj lečenja je da se ublaže i otklone simptomi bolesti, uspostavi socijalni i profesionalni nivo funkcionisanja, ali i da se spreči ponavljanja epizoda bolesti – kaže dr Jasminka Janković Gajić.- Sprovodi se najčešće kombinovanjem farmakoterapije i psihoterapije. U akutnoj fazi bolesti, najčešće je potrebno uvesti lek. To mnogi pacijenti doživljavaju kao „sopstveni poraz, dokaz da ne mogu sami“, uz čestu strepnju od gubitka kontrole nad lekom, pa im neretko uvođenje leka u početku izaziva dodatni strah.
     
    Naša sagovornica kaže da su danas pacijentima dostupni sigurni lekovi, efikasni u uklanjanju telesnih i psihičkih simptoma anksioznosti i depresivnosti, a povoljan učinak se dobija kod 70-80 odsto pacijenata. Bitno je da se lek primenjuje u optimalnoj dozi i dovoljno dugo. Uprkos velikom strahu od „zavisnosti“ koji pacijenti opisuju, ovi lekovi su sigurni i jednostavni za primenu.
     
    Uporedo sa delovanjem lekova, najefikasnije je primeniti i lečenje psihoterapijom, i to kroz: psihoanalitičku psihoterapiju (baveći se procesima razumevanja sopstvenih osećanja i ponašanja, naglašavajući psihološka značenja i biološke instinkte kao pokretače promena), kognitivno bihejvioralnu psihoterapiju (obuhvatajući psihoedukaciju, rad na pogrešnim pretpostavkama i objašnjenjima simptoma,tehnike kontrole anksioznosti, kao i terapiju izlaganja), grupnu terapiju (koristeći potencijal grupe, interpersonalnih odnosa za razumevanje ponašanja i osećanja, ali i započinjanje promena), kao i terapiju relaksacije, uglavnom kroz autogeni trening.

    What's your reaction?

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE