Jetra pati od lekova
Svaki lek koji se popije, organizam prihvata kao stranu supstancu i teži da ga se oslobodi. Dok se ne eliminiše iz organizma, lek prolazi nekoliko faza: najpre se resorbuje u gastrointestinalnom traktu ulazeći tako u krvotok, a odatle se „šalje“ na mesta u organizmu na koja treba da deluje. Iz organizma se oslobađa reakcijama metabolizma i izlučivanjem. U tome glavnu ulogu imaju jetra i bubrezi.
Sve dok se lekovi piju u propisanim dozama, jetra, bubrezi i ostali organi neće značajno da trpe. Ali, ako se lekovi piju na svoju ruku i u preteranim dozama, može da dođe do ispoljavanja neželjenog dejstva leka. Tako npr. stalna i prekomerna upotreba nesteroidnih antireumatika (diklofenak, ibuprofen) može kod nekih osoba da izazove oštećenja želuca ili bubrega.
– Većina lekova se primarno metaboliše u jetri – kaže za „Doktor u kući“, dr Katarina Vučićević sa Katedre za farmakokinetiku i kliničku farmaciju na Farmaceutskom fakultetu u Beogradu.
– Tu se odvijaju različite hemijske reakcije kojima dolazi do transformacija u strukturi leka i nastanka metabolita. Ređe, lekovi se mogu metabolisati u gastrointestinalnom traktu, plućima, mozgu, srcu, koži, bubrezima.
Kada se lek metabolizuje (delimično, u potpunosti ili u retkim slučajevima uopšte ne podlegne reakcijama metabolizma), izlučuje se, najčešće putem bubrega. Osim putem urina, lekovi mogu da se izluče i putem žuči, izdahnutog vazuha, putem kože.
– Određeni faktori mogu da utiču na metabolizam lekova i da smanje efekat leka, ali i da postanu manje bezbedni za korišćenje – objašnjava dr Vučićević. – Na primer, ukoliko se lek primarno metabolizuje na nivou jetre, a pacijent ima oslabljenu funkciju jetre usled ciroze, verovatno je da će u ovakvoj situaciji doći do neželjenih reakcija. Isto se događa kada se uzima lek koji se primarno izlučuje putem bubrega, a pacijent ima oslabljenju bubrežnu funkciju.
Ovo su situacije o kojima se vodi računa u praksi i prilikom propisivanja lekova bira se najoptimalniji lek i režim doziranja koji odgovara datom pacijentu i njegovom stanju.
– Svi hronični bolesnici koji piju više lekova treba redovno da odlaze na lekarske kontrole. Ukoliko se lek primarno metabolizuje u jetri (kao npr. neki lekovi za epilepsiju) potrebno je kontrolisati funkciju jetre – kaže dr Vučićević.
Tok metabolizma može da promeni i interakcija više lekova ako se istovremeno piju, ili lekova i preparata koji se izdaju bez lekarskog recepta:
Pojedini lekovi predstavljaju induktore (neki antiepileptici, neki antibiotici) ili inhibitore (pojedini antibiotici, antidepresivi, antimikotici) određenih enzima. To znači da oni mogu da ubrzaju ili uspore neku metaboličku transformaciju, a posledica je da lek koji se kombinuje sa prethodno pomenutim, uopšte nema efekta, da dođe do pojačanog terapijskog efekta, ali i do izraženijih neželjenih reakcija.
I pomoćna lekovita sredstva, biljni preparati koji se izdaju bez lekarskog recepta, sastojci hrane takođe mogu da promene metabolizam lekova.
– Različita oboljenja i spoljašnji faktori kao što su uticaj policikličnih aromatičnih ugljovodonika iz duvanskog dima, alkohol, sok od grejpfruta mogu da dovedu do promenjenih efekata leka – kaže dr Vučićević. – Zbog toga što veliki broj faktora može da utiče na metabolizam lekova neophodno je da se pacijenti pridržavaju uputstava o njihovoj pravilnoj upotrebi.
Sok od grejpfruta može da dovede do neželjenih reakcija kada se piju pojedini lekovi za kardiovaskularne bolesti i lekovi koje koriste pacijenti posle transplantacije organa. Zbog toga bi pacijenti koji svakodnevno koriste grejpfrut u svojoj ishrani, trebalo da to naglase lekaru ili farmaceutu prilikom propisivanja leka.