
Država nema obavezu da ulaže u obnovljive izvore energije
Dva bivša ministra energetike Radomir Naumov i Petar Škundrić ne mogu da se „dogovore“ ko je odgovoran što je odlukom ministarstva na čijem su čelu bili omogućeno da država sa čak 1,3 milijarde evra subvencioniše proizvodnju struje iz obnovljivih izvora.
Dok Radomir Naumov tvrdi da se Srbija nije obavezala da ima 20 odsto struje iz obnovljivih izvora, Škundrić kaže da nam to nalažu zakoni i Ugovor o energetskoj zajednici Jugoistočne Evrope.
Sporni ugovor potpisao je bivši ministar Naumov, ali je on kategorički odbacio da u tekstu stoji koliko Srbija struje mora da proizvodi iz obnovljivih izvora. „Nigde ne piše 20 odsto! To je verovatno obaveza koju imaju zemlje EU. U ugovoru koji sam potpisao zaista ne piše ništa slično. Tamo se navodi da će se zemlje potpisnice truditi da uvode što više proizvodnje iz obnovljivih izvora i da povećavaju energetsku efikasnost. Ali nema nikakvih procenata, niti se govori o tome da do bilo koje godine naša država mora da ima određenu količinu „zelene energije“. Pa ni sve zemlje koje su članice EU ne mogu da ispune kvote za obnovljive izvore“, kaže Naumov.
On navodi da je u vreme kada su svi ovi dokumenti prihvaćeni, cilj države bio da EPS gradi male hidroelektrane, a ne privatnici.
Prvo je planirano da se ispitaju mogućnosti za gradnju i da EPS onda napravi što je više moguće tih malih hidroelektrana. Ali tek ova poslednja garnitura vlasti počela je da izdaje nove energetske dozvole raznim privatnim firmama za gradnju postrojenja na obnovljive izvore, objašnjava Naumov.
U EPS-u su procenili da će samo za struju iz vetroparkova morati da plate oko 1,3 milijarde evra, naravno iz džepa građana preko računa za struju, o čemu je Press juče pisao.
Sve evropske države direktivom EU obavezne su da imaju određeno učešće obnovljivih izvora energije. Da bi države mogle da ostvare ove ciljeve, one daju podsticaje za proizvodnju „zelene energije“. Energetska zajednica je više puta postavljala cilj učešća obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji, koji smo mi odbacivali jer smo smatrali da je previsok. U toku je proces usaglašavanja oko toga, tvrdi Petar Škundrić.
Stručnjaci, s druge strane, za ovaj problem okrivljuju državu, koja je, kako kažu, u samom startu pogrešno postavila stvari. Umesto da nadležni razmišljaju kako da podstiču građevince da prave brane, kao i zaposlene u metalnoj industriji na izgradnji generatora i turbina, oni podležu lobiju koji hoće da gradi vetrenjače. Ti investitori, naravno, najsigurniji su ako se njihovo ulaganje finansira parama države. Ali zašto da poreski obveznici plate nešto što im se ne isplati? A da ne govorimo o vrhunskom bezobrazluku tih privrednika, koji se prenemažu pa onda glasno razmišljaju da li im se to isplati. Ako je tako, neka idu negde drugde. Jednostavno, trebalo je na samom startu reći – u redu, gradite te vetrenjače, ali prodajte struju po istoj ceni, kao i drugi, smatra konsultant za strana ulaganja Milan Kovačević.
Ekonomista Zoran Popov podseća da EPS nema dovoljno sredstava ni za remonte, a kamoli da plaća razliku u ceni struje iz obnovljivih izvora.
Iako imamo međunarodne obaveze, alternativa bi bila da mi gradimo, dok bi cena te struje verovatno bila slična kao što je sada. Ovako se zna da EPS nema para, pa će te subvencije dugo plaćati građani, kaže Popov.