Zamišljeni prijatelj su OK
Roditelji su često zabrinuti kad primete da njihovo dete ima zamišljenog prijatelja. U prošlosti su stručnjaci smatrali da su deca koja se igraju sa zamišljenim prijateljima sklona psihopatološkim simptomima. No, detaljnjije bavljenje temom ukazalo je da zamišljeni prijatelji prvenstveno imaju ulogu u lakšem prilagođavanju na mnoge životne situacije.
Čak 65 posto dece ima zamišljene prijatelje, a gotovo trećina ih ima i nakon navršene sedme godine života. U tom periodu dete počinje da formira sopstveni identitet i da testira granice između fantazije i stvarnosti.
Zamišljeni prijatelji mogu biti snažno oruđe koje deci pomaže u borbi protiv dosade, služi za razgovor o temama koje ih muče, te za istraživanje najrazličitijih situacija i problema. S vremenom nevidljivi prijatelji nestanu, uglavnom zato što, kao i druge igračke, deca za njih izgube interes. Roditelji različito reagiraju na činjenicu da im dete ima zamišljenog prijatelja, bilo čoveka, bilo neku životinju (u 40 posto slučajeva).
Deca koja imaju imaginarne prijatelje verov atno će biti kreativnija, emocionalno pristupačnija i usmerenija prema postignućima u životu od dece koja ih nemaju. Zamišljeni prijatelj omogućuje detetu da napuni svoj svet ljudima u onom trenutku kad je to njemu prihvatljivo, omogućuje mu vežbanje komunikacije i maštu.
Singer i Singer (1990.) su u svojoj studiji pokazali kako su se deca, koja su se sa zamišljenim prijateljem igrala kod kuće, u vrtiću su se igrala maštovitije, iskazivala su u igri više pozitivnih emocija, bolje su sarađivala s drugom decom i vaspitačima. U igi su bila manje agresivna, pogotovo dečaci. Još je jedan pozitivni rezultat kod dece koja imaju izmišljene prijatelje – manje su gledali TV.
Deca često izmišljenim prijateljima daju moći i snagu, posebne sposobnosti koje sami nemaju ili smatraju da im nedostaju. Devojčica koja se sprema za takmičenje u plivanju zamislila je svoju prijateljicu koja je uvek uz nju i trenira s njom. Ona za svoju prijateljicu određuje ritam i oblik treninga.
Iako se ranije verovalo da deca prerastu „druženje” sa zamišljenim prijateljima kada krenu u školu, istraživanja pokazuju da skoro jedna trećina dece nastavlja da se „igra” sa ovakvim drugarima i posle sedme godine života. U mlađem uzrastu zamišljeni prijatelji su uglavnom fizički objekti (plišane igračke), a češće ih stvaraju devojčice nego dečaci.
Kada ima razloga za zabrinutost? Ukoliko vaše dete ima zamišljenog prijatelja i u isto vreme odbija normalnu interakciju sa drugom decom, ukoliko se isključivo igra samo sa zamišljenim drugarom, onda bi trebalo povesti više računa o tome da li su sve detetove potrebe podmirene.
Osnovna poruka stručnjaka je da roditelji mogu da budu mirni! Zamišljeni prijatelj je najčešće ništa više nego proizvod kreativnog dečijeg uma. Generalno gledano, postojanje zamišljenog drugara je znak da se dete trudi da razume važne stvari iz sveta koji ga okružuje. Nemojte obeshrabriti dete, ali nemojte se ni previše unositi u priču. I na kraju, pokušajte da uživate u ovoj veoma prirodnoj fazi detetovog razvoja: vaš sin ili ćerka odgovaraju na izazov normalnog ljudskog razvoja na inventivan i maštovit način.
