Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Kako pomoći deci u procesu učenja?

    Učenje je psihički proces koji iziskuje izvestan mentalni napor, težak u zavisnosti od gradiva koje se uči, koncentracije, ometajućih faktora, od intelektualnih sposobnosti učenika i njegove motivacije. Dakle, to nije nimalo jednostavan proces koji se odvija nezavisno od drugih faktora i treba ga shvatiti ozbiljno.
     
    Nažalost, većina roditelja nema takvo mišljenje. Smatraju da je detetu učenje jedina obaveza, da je to nešto lako, nešto što se može bez problema savladati. Ovde treba napomenuti da je jedan od razloga zbog čega ti roditelji imaju izgrađene takve stavove i to što nedovoljno poznaju karakteristike razvojne dobi deteta koje nije u stanju da ima moć pamćenja i razumijevanja kao odrasli. S druge strane su faktori koji utiču na učenje i pamćenje, kojih roditelji uglavnom nisu svesni iz prostog razloga što ni sami nisu dovoljno informisani o psihičkim procesima i njihovim sastavnicama.
     
    Zadatak učitelja jeste da učenike nauče, ali bi i roditelji trebali da učestvuju u procesu usvajanja znanja. To ne znači da moraju po svaku cenu biti prisutni dok dete uči, pisati mu zadatke i pismene sastave, nego nenametljivo podsticati dete na rad i objašnjavati mu ono što mu nije dovoljno jasno. Mnogi roditelji greše kada umesto da detetu objasne kako da reši zadatak, oni dođu do rešenja i onda puste da dete samo prepiše već urađeno. Time samo čine «medveđu uslugu», jer ih tako ne podstiču na samostalnost, ne uče ih poštenju i na kraju dete ostaje bez znanja. Detetu treba objasniti kako se rešava zadatak, crta neka figura, piše određeno slovo i sl. ali ga posle treba pustiti da ono samo to isto uradi.
     
    Mnogo je faktora koji utiču na učenje, ali ćemo se ovde zadržati samo na onim najčešćim. To su:

    složenost gradiva koje se uči;
    stepen koncentrisanosti učenika na sadržaj;
    intelektualne sposobnosti;
    motivisanost za učenje;
    spoljni ometajući faktori i
    pomoć i podrška drugih prilikom učenja.

     
    Da li će dete uspešno savladati određeno gradivo zavisi od težine tog gradiva, njegove razumljivosti, jezika kojim je lekcija pisana i prilagođenosti tog sadržaja uzrastu učenika. Koliko će od tog gradiva učenik uspeti da zapamti, zavisi od njegove usredsređenosti na sadržaj učenja. Pa tako, ako je koncentrisan na samo učenje i na njegov sadržaj, odnosno lekciju, brže će usvojiti to gradivo od onog učenika kome misli lutaju dok čita. Najbolji način da proverimo da li je učenik koncentrisan na sadržaj učenja jeste da ga zamolimo da nam prepriča ono što je pročitao. Često se dešava da učeći, dete ima predstavu o onom što je učilo i smatra da je to gradivo i usvojilo, ali kada dođe u školu i kada treba da to znanje reprodukuje, onda se uspostavi da je to njegovo znanje tek na nivou prepoznavanja, daleko od stadijuma usvojenosti.
     
    Prilikom učenja, intelektualne sposobnosti učenika takođe imaju veliku ulogu. Ukoliko je dete inteligentnije, snalažljivije, ukoliko koristi olakšice pri pamćenju, veće su šanse da brže i lakše usvoji gradivo. Nažalost, mnogi učenici koji su toga svesni, isuviše se oslanjaju na svoje sposobnosti, pa se onda može desiti da redovno ne uče, misleći da će to za kratko vreme moći da savladaju. Intelektualne sposobnosti ne moraju biti od presudne važnosti za učenje, kao što ni talenat ne mora biti od presudne važnosti za uspešnost u nekom umetničkom izrazu.

    Motivacija za rad je presudan faktor koji može da kompenzuje čak nedostatak posebnih sposobnosti. Učenik koji ima jak motiv postignuća, koji želi da uspe, koji je vredan i trudi se da nauči, može i sa prosečnim sposobnostima postići mnogo više od onog koji je inteligentniji, a manje radi. Dakle, motivacija za učenjem je jedna od glavnih predispozicija za uspeh. Međutim, na motivaciju mogu da deluju neki spoljni ometajući faktori zbog kojih može da opadne učenikova aktivnost i želja za postignućem. To su galama, buka, stalna ometanja drugih dok dete radi, uključen TV, stalne promjene mesta gde dete uči, te nezadovoljene fiziološke potrebe, tj. glad, žeđ, pospanost, hladnoća i dr.

    I na kraju, ali ne i najmanje važan faktor za uspešnost u učenju, jeste pomoć i podrška drugih, pre svega roditelja. Kao što smo ranije naveli, ona se ne sastoji u rešavanju detetovih zadataka, već u pomoći pri njihovom razumijevanja i rešavanju. Podrška mogu biti reči: Ti to možeš!, Samo tako nastavi!, Svaka čast!, Ponosna sam na tebe!, Ma ti si prava vrednica! i sl. No, to mogu biti i gesti pažnje: tapšanje po ramenu, milovanje po glavi, poljubac u čelo i sl. pa sve do materijalnih stimulacija: kolačići i čaj za predah, omiljeni slatkiš, voćna salata, palačinke i dr.

    What's your reaction?

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE